Ibrahimović otkrio nevjerovatnu istinu o sebi

Ibrahimović otkrio nevjerovatnu istinu o sebi u autobiografiji. Pogledajte šokantno svjedočenje o odrastanju, drugoj strani zakona i konačnoj osveti!

O djetinjstvu u Rosengardu, dijelu Malmoa: “Držao sam se po strani. Trčao sam ili igrao nogomet. Nisam baš bio najuravnoteženiji i najtalentiraniji dječak, bio sam samo jedan od onih koji je nabijao loptu cijele dane. Imao sam veliku količinu bijesa, udarao sam u glavu djecu i urlao na suigrače. Barem sam imao loptu…”

“U Rosengardu je bilo bolje da pokažete superiorni stav, niste smjeli dopustiti da vas netko uvrijedi, a najgora je uvreda bila pič***o!”

“Pitali su me što bih radio da nisam postao nogometaš. Možda bih bio kriminalac. Nisam krao samo bicikle, nego i trgovine, i to je bio poseban užitak. Uzbuđivalo me otimanje stvari. Jednom su me uhvatili kako kradem jaknu, i svejedno sam nastavio s tim. Da, mogao sam završiti u posve drugom smjeru…”

“Želio sam biti najbolji, ali i provocirati ljude. Nije da sam vjerovao da ću biti nekakva super-zvijezda. Bože, pa bio sam u Rosengardu. Bio sam borac. Bio sam lud. Ali imao sam osobnost.”

“Kad je bilo kasno, kad bi padala kiša, kad se sve oko nas rušilo, mi bismo i dalje igrali. Bili smo neumorni, a teren je bio premalen. Morao si biti brz u glavi i nogama, ali ja sam uvijek učio prljave trikove. Morao sam. Prvi klub bio mi je Malmo Bol Ioch (MBI). Išao sam na tgrening na ukradenom biciklu i, bez sumnje, to baš nije bilo sjajno…”

Na klupi u MBI: “Gubili smo 4:0, bio sam rezerva i bio sam lud, spreman eksplodirati! Zašto me taj idiot stavio na klupu? “Jesi li glup?”, pitao sam trenera. “Smiri se, brzo ćeš ući.” Ušao sam u drugom poluvremenu i zabio osam golova. Pobijedio smo 8:5 i zafrkavali tu bogatu djecu. Da, bio sam jako dobar…”

“Vikao sam na ostale da su sjeb***, da im je nogomet smeće, da su beskorisni i da bi mi bilo bolje da igram hokej. ‘Hokej bi bio bolji, vi ste svi jadnici!’ Raspitivao sam se za hokej, ali oprema je bila skupa, pa mi je preostalo jedino da se vratim nogometu s idiotima.”

“Ukrao sam bicikl ispred svlačionica. Orobio sam lokot kao i uvijek i sjećam se da mi je baš odgovarao, da je bio krasan bicikl. No, tri dana kasnije momčad je pozvana na sastanak. Pripremao sam se za neka inteligentna objašnjenja poput “Nisam ja, to mi je brat” I s pravom sam se pripremao jer bicikl je bio od pomoćnog trenera … Zabrinuo sam se. Što sam to učinio? Koji peh!”

U Malmöu: “Kao tinejdžer, bilo je cool biti drugačiji i nestašan, ali dugoročno, to mi baš nije pomoglo. U jednom trenutku nisu htjeli tamnopute ili usijane glave, koji su konstantno pokazivali brazilsku tehniku. Malmö je bio uzvišen i ponosan klub. U slavna vremena, svi su igrači tog kluba bili plavi i dobro obrazovani.”

“’Vrijeme je da zaigraš s velikim momcima.’ Nisam shvatio. ‘Dobrodošao u prvu momčad, dečko!.’ Iskreno, ne mogu opisati kako sam se osjećao. Kao da sam skočio deset metara u zrak! I otišao sam van, ukrao još jedan bicikl i osjećao se kao najveća faca u gradu.”

Za vrijeme trčanja s momčadi Malmöa: “Na početku sam pratio ekipu. Brzo sam shvatio da je najvažnije bilo impresionirati djevojke. Pa smo Tony, Mete i ja smislili plan: trčali bismo prva četiri kilometra. Onda bismo stali na autobusnoj stanici da nas nitko ne vidi. Naravno, umirali smo od smijeha. Kakav plan! Onda smo se smijali kada smo prešli ostatak momčadi vozeći se u busu. Kad smo sišli, sakrili smo se, pričekali da nas prođu i onda opalili sprint. S tom energijom pravili smo se važni ispred škole. Djevojke su rekle: “Woo! Tako su jaki.”

“Nisam bio sretan na treninzima u Malmöu. Imao sam plan. U Rosengardu sam vikao na klince: ‘Dat ću vam cenera ako mi uzmete loptu!’ Usavršio sam tehniku. To me naučilo da koristim tijelo da zaštitim loptu. A kad se nisam zabavljao s klincima, igrao sam nogomet na kompjutoru. Tražio sam rješenja problema koji se mogu dogoditi u stvarnosti. Tako da se može reći da sam doslovno igrao nogomet cijele dane.”

“Bilo mi je 19 i bio sam u Rosengardu. Nisam znao ništa o svijetu. Mislio sam da mi je Hasse Borg (Malmöov sportski direktor, nap. a.) prijatelj, kao drugi otac. Nisam znao da ga vodi samo jedna ideja: kako zaraditi. Bila je to strateška igra, u kojoj sam ja bio žrtvovan, a nisam ni znao. Uvučen sam u pakao i čak sam malo uživao. Pitao sam Hassea za svoj dio. Nikad neću zaboraviti odgovor (Zlatan je dogovorio samo automobil i 18.000 eura za transfer koji je premašio deset milijuna eura, nap. a.)”

“Nikad mu neću oprostiti. Nemoguće je. Kad to učiniš klincu koji ne zna ništa ni o čemu, kad se pretvaraš da si mu drugi otac, a na sve načine tražiš kako da ga prevariš. Nikad to neću zaboraviti i često se pitam bi li Hasse Borg učinio isto da sam bio pristojno dijete i da mi je otac odvjetnik. Mislim da ne bi.”

“Nisam se utopio u slavlju. Osvetio sam se. To je za vas, pomislio sam, za vaše pjesme i vašu mržnju. Želio sam ustati protiv cijeloga svijeta i pokazati onima koji su sumnjali u mene tko sam i da neću dopustiti nikome da me zaustavi.”