Zašto je Diego Simeone jedan od najvećih ikada?

Diego Simeone, poznat kao i El Cholo, danas je trener Atletico Madrida. Madridsku momčad preuzeo je dva dana prije Božića 2011. godine i od tada preporodio velikana iz glavnog grada Španjolske. On ne samo da je izmijenio povijest Atletico Madrida već i cijele LaLige.

Sutra je El Madrinelo pa treba spomenuti kako Atletico više nije rival Realu samo na papiru kao što je recimo Torino rival Juventusu, već je to sada pravi derbi. U zadnje 4 godine čak 2 puta ta su dva kluba igrali finale Lige prvaka, to dovoljno govori o tom derbiju.

Manje je poznata činjenica da je od 1999. godine do 2013. godine Atletico bio bez pobjede u El Madrinelu, a od 2013. je Atletico svladao svog gradskog rivala čak 7 puta. Otkako je Simeone našao lijek za Real, međusobno su odigrali 21 utakmicu, od kojih je Real slavio samo u 5 njih, a 9 puta je utakmica završila bez pobjednika. Simeone je svojom revolucijom u Atleticu podigrao nogomet u Španjolskoj na jednu veću razinu, liga je postala kompetitivnija, nije više bila samo utrka Reala i Barce, a i španjolski je nogomet dobio novog, moćnog predstavnika u Europi.

Kada je Simeone 2011. godine preuzeo Atletico, to je bio klub sa sredine tablice. U godinama prije njegove ere, bio je to klub koji je završavao sezonu između četvrtog i desetog mjesta na tablici, a u ljeto 2012. godine Simeone kreće sastavljati svoju momčad, svoju vojsku. Već u prvoj polusezoni (proljeće 2012.), on je imao Falcaa i od njega napravio jednog od najubojitih napadača svijeta i igrača koji ga je nosio do titule prvaka u Europa ligi.

Sezona 2012/13 nije bila posebno uspješna u Europi, ali je Atletico u prvenstvu konačno zasjeo gdje mu je i mjesto, u top tri u Španjolskoj. Atletico je prodavao svoje najbolje igrače poput Aguera, Falcaa, Courtoisa, De Gee, Filipea Luisa, Diego Coste, Jacksona Martineza, Arde Turana i Mirande, a u isto vrijeme dovodio jednako kvalitetne ili kvalitetnije igrače za manje novce.

[su_glavne_utakmice__koeficijenti]

Dakle, nije Simeone samo stvorio vojsku i uveo svoju nogometnu filozofiju u Atletico, on je klub promijenio iz temelja! Nova transfer politika, novi način igre. On je u nekoliko godina na klupi Atletica napravio klub koji je konstantno među top tri u ligi, trenutno je drugi, ispred Reala, dva puta je igrao finale Lige prvaka, jednom polufinale i jednom uzeo LaLigu pred nosom bogatim konkurentima – Realom i Barcelonom.

Diego Simeone nikada nije dobio nagradu za najboljeg trenera svijeta, a s obzirom na situaciju u kojoj je on preuzeo klub i s obzirom na budžet kojim raspolaže on je možda najveći trener današnjice. Preuzeo je klub koji je u Španjolskoj bio malo iznad prosjeka, ali ni blizu Realu i Barcelone, napravio i konkurenta koji je ravan njima, osvojio Europa ligu i dva puta igrao finale Lige prvaka, uzeo LaLigu.

On je u tih nepunih 7 godina na klupi Atletica potrošio na transfere 484 milijuna eura, ali u isto vrijeme zaradio od transfera 497 milijuna eura, znači klub je u plusu za 13 milijuna eura! Primjerice, “najveći nogometni revolucionar” Pep Guradiola na transfere samo u zadnjih godinu i pol potrošio 531 milijun eura, a za to je dobio jednu ligu, jedan Carabao cup, jednu osminu finala Lige prvaka i jednu četvrtinu finala…

[su_live_koeficijenti_v2]

Često kritiziran zbog defanzivne igre, prozvan kao ‘novi Mourinho’, no on je danas bolja verzija Mourinha, on je danas ono što je ‘Speical one’ bio prije desetak godina.  Njegov nogomet je defanzivan, ali okomit i s vrlo jasnom idejom, organizacijom i mehanizmima igre, a uz gotovo savršen man-managment školuje igrače da budu ratnici na terenu, od Griezmanna i Falcaa je napravio superstarove, a mnogi njegovi igrači izvan tog stroja nisu ni upola moćni kao u Atleticu jer on jednostavno zna kako izvući najbolje iz svakog igrača. Uzmite samo za primjer što je napravio od Juanfrana, Godina, Gimeneza, Saula, Kokea, Gabija, Filippea Luisa, Carrasca, Oblaka, Lucasa Hernandeza i Savića. Pitanje je koliko bi njih uspjelo izvan stroja, izvan Atletica. Čisti primjer je neslavna avantura Filippea Luisa u Chelseaju.

Nikada nije dobio nagradu koju zaslužuje, ali jedno je jasno – on je jedan od najvećih trenera današnjice.