Puno ime reprezentacije: Morocco national football team

Vrijednost: 121,85 miliona eura

Selektor: Hervé Renard

Kapiten: Medhi Benatia

FIFA Rank: 42

Momčad za Svjetsko prvenstvo

Vratari: Munir Mohamedi, Yassine Bounou, Ahmad Reda Tagnaouti

Braniči: Mehdi Benatia, Romain Saiss, Manuel Da Costa, Nabil Dirar, Achraf Hakimi, Hamza Mendyl

Veznjaci: M’bark Boussoufa, Karim El Ahmadi, Youssef Ait Bennasser, Sofyan Amrabat, Younes Belhanda, Faycal Fajr, Amine Harit, Nordin Amrabat, Mehdi Carcela, Hakim Ziyech

Napadači: Khalid Boutaib, Aziz Bouhaddouz, Ayoub El Kaabi, Youssef En-Nesyri

Povijest reprezentacije

Marokanska nogometna reprezentacija učestvovala je četiri puta na Svjetskom prvenstvu. Njihov najbolji nastup je bio 1986 godine kada su prošli u drugu rundu, i tako su postali prva afrička reprezentacija kojoj je to uspjelo. 1998 godine tim je umalo propustio da napravi isti uspjeh.

Pobjednici Afričkog kupa nacija 1976, Maroko je bio prva afrička ekipa koja je pobjedila u grupi na Svjetskom prvenstvu, i to su uradili 1986. godine, završivši ispred Portugala, Poljske, i Engleske. Oni su također i prva afrička ekipa koja je prošla u drugi krug takmičenja i to 1986, gdje su izgubili 1:0 od Zapadne Njemačke koja je na kraju zauzela drugu poziciju. Ispali su iz grupne faze takmičenja na Svjetskom prvenstvu 1998, kada ih je je Kjetil Rekdal svojim kasnim golom za Norveške protiv Brazila eliminisao. Slava marokanske reprezentacije se vratila 2012. godine kada su na Arapskom kupu nacija 2012 pobjedili Libiju u finalu.

Put do Svjetskog prvenstva

Maroko je put do Rusije započeo u drugoj rundi afričkih kvalifikacija, gdje su bili bolji u dvomeču od Ekvatorijalne Gvineje. U prvom susretu na svom terenu slavili su 2:0, da bi u uzvratu primili gol u uvodnom dijelu, ali su ipak izdržali do kraja.

U sljedećoj, završnoj rundi, odnosno grupnoj fazi, Maroko je zauzeo prvo mjesto ispred Obale Bjelokosti, koja je nakon tri uzastopna učešća ostala bez SP-a. U grupi u kojoj su još bili Gabon i Mali ostvarili su tri pobjede i tri remija (remizirali su po jednom sa svakim protivnikom). U posljednjoj utakmici u Abidjanu, koja je direktno odlučivala o plasmanu na SP, Maroko je slavio protiv Obale Bjelokosti golovima Dirara i Benatije.

Glavni igrači reprezentacije i selektor

Najpoznatiji marokanski igrač svakako je Juventusov stoper Medhi Benatia, kapetan ekipe, a među najskupljima su i Amine Harit, mlada uzdanica Schalkea i Ajaxov ofanzivni veznjak Hakim Ziyech. Jedan od najvažnijih igrača im je i Nordin Amrabat, desno krilo Leganesa na posudbi iz Watforda, te iskusni Moubarak Boussoufa, član Al-Jazire iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, bivši igrač Anderlechta, Anzhija, Genta i Lokomotive iz Moskve. Najbolji strijelac Maroka u kvalifikacijama bio je Khalid Boutaib, nogometaš turskog Malatyaspora na posudbi iz Strasbourga.

Selektor je francuski stručnjak Herve Renard, koji je na klupi od 2016. godine. Ranije je vodio reprezentaciju Zambije, Sochaux, reprezentaciju Obale Bjelokosti, te Lille sa kojim nije imao uspjeha, pošto je osvojio samo 13 bodova u 13 utakmica.

Termini i raspored utakmica

15.06.2018: Maroko – Iran (18:00 CET) Saint Petersburg Stadium – Saint Petersburg

20.06.2018: Portugal – Maroko (15:00 CET) Luzhniki Stadium – Moskva

25.06.2018: Španjolska – Maroko (20:00 CET) Kaliningrad Stadium – Kaliningrad

Objava Maroko pojavila se prvi puta na Svijet Kladjenja.

Puno ime reprezentacije: Tīm-e Melli-e Fūtbāl-e Īrān

Vrijednost: 40,2 miliona eura

Selektor: Carlos Queiroz

Kapiten: Masoud Shojaei

FIFA Rank: 36

Momčad za Svjetsko prvenstvo

Vratari: Alireza Beiranvand, Rashid Mazaheri, Amir Abedzadeh

Braniči: Ramin Rezaeian, Mohammad Reza Khanzadeh, Morteza Pouraliganji, Pejman Montazeri, Seyed Majid Hosseini, Milad Mohammadi, Roozbeh Cheshmi

Veznjaci: Saeid Ezatolahi, Masoud Shojaei, Saman Ghoddos, Mehdi Torabi, Ashkan Dejagah, Omid Ebrahimi, Ehsan Hajsafi, Vahid Amiri

Napadači: Alireza Jahanbakhsh, Karim Ansarifard, Mahdi Taremi, Sardar Azmoun, Reza Ghoochannejhad.

Povijest reprezentacije

Reprezentacija Irana prvu utakmicu je odigrala 1941. godine, protiv reprezentacije Afganistana. Godinama je jedna od najjačih azijskih reprezentacija, a najveći rivali su im Iračani. Prvi put na svjetskom nogometnom prvenstvu su učestvovali 1978. godine u Argentini, kada su poraženi od Poljske i Perua, te remizirali sa Škotskom.

Na drugi nastup su čekali 20 godina. Na SP-u 1998. u Francuskoj nisu uspjeli proći grupu. Pored poraza od Njemačke i SR Jugoslavije ostvarili su najveću pobjedu u historiji iranskog nogometa. Pobjeda protiv Amerikanaca za njih je bila više od sportskog uspjeha. Političke nesuglasice između dvije zemlje utjecale su na to da ta utakmica za Irance bude utakmica koja se jednostavno morala dobiti. Pobjeda je od igrača u Iranu načinila nacionalne heroje.

SP 2002. godine su propustili, iako ih je tada vodio legendarni Miroslav Blažević. Još jedan Hrvat, Branko Ivanković, vodio je Iran nakon toga, i odveo ih na SP 2006. u Njemačkoj, gdje nisu uspjeli proći grupu sa Meksikom, Portugalom i Angolom. Poraženi su od Portugala i Meksika, dok su odigrali neriješeno sa Angolom. SP 2010. u Južnoj Africi su propustili. Na SP 2014. igrali u grupi sa Argentinom, Nigerijom i Bosnom i Hercegovinom.

Put do Svjetskog prvenstva

Iran je bio poprilično ubjedljiv u svojoj kvalifikacionoj grupi, gdje su sa omjerom 6 2 0 prošli dalje u ipak nedorasloj konkurenciji sa Omanom, Turkmenistanom, Guamom i Indijom, ali i u narednoj rundi dominirali su u svojoj grupi, te su sa 7 bodova više od drugoplasirane Južne Koreje obezbijedili plasman u Rusiju. U 18 kvalifikacionih utakmica primili su samo 5 golova. Predvodio ih je Sardar Azmoun sa 11 postignutih golova, a Mehdi Taremi je 8 puta tresao mrežu. Dakle, Iran je dominantno prošao kroz kvalifikacije, i to bez ijednog poraza.

Glavni igrači reprezentacije i selektor

Najzvučnije ime Irana svakako je selektor Carlos Quieroz. Nekadašnji pomoćnik Alexa Fergusona u Manchester Unitedu, glavni trener madridskog Reala u sezoni 2003./2004., te bivši selektor Portugala, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Južne Afrike, uspio je od igrača koji uglavnom igraju u domaćem prvenstvu stvoriti reprezentaciju koja u Aziji slovi za velesilu, ali za borbu s reprezentacijama iz ostatka svijeta Iran trenutno nema kvalitet.

Sardar Azmoun, napadač Rubina iz Kazana, te Alireza Jahanbakhsh, krilni napadač AZ Alkmaara su najskuplji igrači u reprezentaciji Irana. Na napadačkoj poziciji su najbolje pokriveni, pošto su tu još Karim Ansarifard iz Olympiacosa, te Reza Ghoochannejhad iz Heerenveena. Defanzivna linija im je vjerovatno i najslabiji dio tima, dok u vezi imaju iskusne Ehsana Hajsafija iz Olympiacosa, Ashkana Dejagaha iz Nottinghama, te Masousa Shoajeia iz atinskog AEK-a, koji je kapetan tima.

Termini i raspored utakmica

15.06.2018: Maroko – Iran (18:00 CET) Saint Petersburg Stadium – Saint Petersburg

20.06.2018: Iran – Španjolska (21:00 CET) Kazan Arena – Kazan

25.06.2018: Iran – Portugal (21:00 CET) Mordovia Arena – Saransk

Objava Iran pojavila se prvi puta na Svijet Kladjenja.

Puno ime reprezentacije: Seleção Portuguesa de Futebol

Vrijednost: 483,95 miliona eura

Selektor: Fernando Santos

Kapiten: Cristiano Ronaldo

FIFA Rank: 4

Momčad za Svjetsko prvenstvo

Vratari: Anthony Lopes, Beto, Rui Patricio

Braniči: Bruno Alves, Cedric Soares, Jose Fonte, Mario Rui, Pepe, Raphael Guerreiro, Ricardo Pereira, Ruben Dias

Veznjaci: Adrien Silva, Bruno Fernandes, Joao Mario, Joao Moutinho, Manuel Fernandes, William Carvalho

Napadači: Andre Silva, Bernardo Silva, Cristiano Ronaldo, Gelson Martins, Goncalo Guedes, Ricardo Quaresma

Povijest reprezentacije

Portugalska reprezentacija do 2016. nikad nije osvojila nijedno veliko takmičenje na seniorskom nivou, ali igra vrlo atraktivan nogomet i pruža dobre partije u borbi prsa u prsa s najboljim svjetskim reprezentacijama. Prvi put su Portugalci došli do velikog finala na Europskom prvenstvu 2004 (kad su oni bili domaćini), ali su izgubili od Grčke.

Portugalska reprezentacija godinama je imala vrhunske igrače, zbog čega je neki zovu i “europskim Brazilom”. Najveće uspjehe postigla je na EP-u 2016. u Francuskoj, gdje je postala prvak, i SP-u 1966. u Engleskoj, gdje je stigla do bronze, predvođena velikim strijelcem Eusebiom, dok je na EP-u 2004, kojem je bila domaćin, osvojila 2. mjesto. Godinama su živjeli od sjećanja na sjajne igre Crne perle, sve do pojave Figa i Ruija Coste. Bila je to generacija koju je stvorio Carlos Quieroz i koja je osvojila svjetski juniorski naslov 1989. i 1991. Više od 30 godina Portugal je čekao novu “zlatnu generaciju” i nakon četvrtfinala na EP-u 1996. i polufinala 4 godine kasnije činilo se kako će ta generacija svoj vrhunac doživjeti na SP-u 2002. Suprotno svim najavama Figo i društvo doživjeli su nokaut već u prvoj fazi. Izbornik Oliveira je otišao, a umjesto njega je angažiran Brazilac Luiz Felipe Scolari, koji je na klupi Brazila osvojio svjetski naslov 2002. godine.

Dovođenje Scolarija isplatilo se već u prvoj akciji – na EP 2004. godine. Portugal je stigao do finala, gdje je izgubio od Grčke. Na SP 2006. u Njemačkoj su osvojili sjajno 4. mjesto, izgubivši od Njemačke u borbi za bronzu. Na EP-u 2008. ispali su u četvrtfinalu, također od Njemačke, dok ih je u 1/8 finala SP-a 2010. u Južnoafričkoj Republici izbacila Španija rezultatom 1:0, prekinuvši sjajan portugalski niz od 19 utakmica bez poraza

Put do Svjetskog prvenstva

U najneizvjesnijoj grupi europskih kvalifikacija, Portugal je vodio veliku borbu sa Švicarskom, a u ‘mrtvoj trci’ na kraju su bili ipak uspješniji, savladavši Švicarce u posljednjem kolu, i tako nadoknadivši zaostatak od tri boda. Na kraju su imali isti broj bodova (27), uz superiroran učinak od 9 pobjeda i samo jednog poraza, i to u međusobnim duelima, ali zbog mnogo bolje ukupne gol-razlike na strani Portugala, aktualni europski prvaci su se direktno plasirali na SP u Rusiji, dok je Švicarska to učinila preko play-offa.

U prvom kolu Švicarska je golovima Emboloa i Mehmedija slavila sa 2:0, a u posljednjem se Portugal revanširao istim rezultatom, autogolom Djouroua i golom Andrea Silve. Naravno, predvodnik Portugalaca u kvalifikacijama bio je ko drugi nego Cristiano Ronaldo, drugi najbolji strijelac europskih kvalifikacija sa 15 golova (bolji je bio samo Lewandowski sa 16 pogodaka). 9 golova djelo je Andrea Silve. Njih dvojica su postigli 24 od Portugalova 32 gola (učešće od 75%) u kvalifikacijama.

Glavni igrači reprezentacije i selektor

Kada kažemo Portugal – mislimo Cristiano Ronaldo. Superzvijezda Real Madrida odavno je postala veća i od same reprezentacije, koja se senzacionalno okitila naslovom europskog prvaka prije dvije godine u Francuskoj. Od Cristianovog ‘horoskopa’ umnogome zavisi i učinak Portugala u Rusiji. Iako bi se moglo reći da gotovo sam nosi igru reprezentacije, treba istaći i doprinos Andrea Silve, koji igra mnogo bolje u dresu nacionalnog tima nego u Milanu, gdje mu najblaže rečeno, ne cvjetaju ruže. Za ‘pakovanje’ golova zadužen je krilni napadač Bešiktaša Ricardo Quaresma, a tu je i Cityjev Bernardo Silva. Stub odbrane je Pepe, Quaresmin suigrač iz Bešiktaša, dok vezni red ‘drže’ ofanzivniji Joao Mario (Inter), te defanzivniji William Carvalho (Sporting).

Selektor Fernando Santos na klupu reprezentacije je došao na jesen 2014. godine, nakon što je Paulo Bento dobio otkaz zbog loših rezultata. Na Euru 2016. izborio je nokaut fazu sa tri remija, da bi do trofeja stigao nakon samo jedne pobjede u regularom dijelu, i to u polufinalu protiv Walesa. Pobjedom u finalu protiv Francuske napravio je veliki podvig sa timom u koji gotovo niko nije vjerovao. Na Kupu Konfederacija u Rusiji prošle godine stigao je do trećeg mjesta. 4 godine je vodio reprezentaciju Grčke, prije nego što je sjeo na klupu Portugala, a tri godine ranije grčki PAOK.

Termini i raspored utakmica

15.06.2018: Portugal – Španjolska (21:00 CET) Fisht Stadium – Sochi

20.06.2018: Portugal – Maroko (15:00 CET) Luzhniki Stadium – Moskva

25.06.2018: Iran – Portugal (21:00 CET) Mordovia Arena – Saransk

Objava Portugal pojavila se prvi puta na Svijet Kladjenja.

Puno ime reprezentacije: Selección de fútbol de España

Vrijednost: 1,01 milijarda eura

Selektor: Julen Lopetegui

Kapiten: Sergio Ramos

FIFA Rank: 3

Momčad za Svjetsko prvenstvo

Vratari: David de Gea, Pepe Reina, Kepa Arrizabalaga

Braniči: Dani Carvajal, Alvaro Odriozola, Gerard Pique, Sergio Ramos, Nacho, Cesar Azpilicueta, Jordi Alba, Nacho Monreal

Veznjaci: Sergio Busquets, Saul Niquez, Koke, Thiago Alcantara, Andres Iniesta, David Silva, Isco

Napadači: Marcio Asensio, Lucas Vazquez, Iago Aspas, Rodrigo, Diego Costa.

Povijest reprezentacije

Za reprezentaciju takve reputacije, Španjolska nije imala većih uspjeha na svjetskim prvenstvima, sve do 2010. kada se u Južnoj Africi okitila naslovom Svjetskog prvaka, sa fenomenalnim timom koji su predvodili Andres Iniesta i Xavi Rodriguez. U nokaut fazi eliminirali su Portugal, Paragvaj i Njemačku, i to sve golovima u drugom poluvremenu, dok je u finalu nakon velike borbe i produžetaka najvrijedniji trofej donio Andres Iniesta, pogotkom u 116. minutu. David Villa postigao je 5 golova, dok je za najboljeg golmana turnira proglašen Iker Casillas.

Prije SP 2010, najveći uspjeh Španjolske na svjetskim prvenstvima bilo je četvrto mjesto davne 1950. u Brazilu, a zanimljivo je da su to jedina dva prvenstva na kojima je Španjolska stigla do polufinala, odnosno bila među najbolje 4 ekipe. 1982. bili su domaćini, međutim tim predvođen Santillanom, Qunijem, Juanitom i Camachom završio je takmičenje u drugoj grupnoj fazi, porazom od Zapadne Njemačke i remijem protiv Engleske.

2002. godine Španjolska je zaustavljena u četvrtfinalu, iako faktički neporažena na turniru, ali je nakon izvođenja jedanaesteraca bolja bila Južna Koreja, domaćin prvenstva. 2014. godine doživjeli su krah kao branilac trofeja, u grupi sa Nizozemskom, Čileom i Australijom, ostavši bez plasmana u osminu finala.

Daleko više uspjeha Španjolska je imala na europskim prvenstvima, koje je osvajala tri puta, i to 1964. na domaćem terenu, 2008. u Austriji i Švicarskoj (1:0 protiv Njemačke u finalu), te 2012. u Poljskoj i Ukrajini (4:0 protiv Italije), vezavši tako uz SP 2010. tri trofeja na velikim natjecanjima. Mnogi smatraju tu generaciju, na čelu sa Iniestom i Xavijem, jednom od najboljih u istoriji nogometa. Na Euru 1984. poraženi su u finalu od Francuske predvođene sjajnim Michelom Platinijem., strijelcem 9 golova na tom turniru, što je još uvijek rekord europskih prvenstava.

Put do Svjetskog prvenstva

Španjolska je u možda i najatraktivnojoj grupi kvalifikacija, za glavnog rivala imala Italiju, koja je završila na drugom mjestu, a naposlijetku senzacionalno ostala bez SP-a, nakon eliminacije od Švedske u play-offu. Španjolska je rutinski zauzela prvo mjesto, sa samo jednim remijem i tri primljena gola u čitavim kvalifikacijama, te 9 pobjeda i 36 pogodaka. U Torinu je remizirala sa Italijom, gdje joj je prednost donio Vitolo, ali je izjednačio De Rossi golom iz penala u završnici utakmice. Međutim, na Santiago Bernabeu Španjolska je slavila sa uvjerljivih 3:0, golovima Isca (2x) i Alvara Morate. Četiri igrala postigla su po 5 golova u kvalifikacijama (Diego Costa, Morata, Isco i David Silva).

Glavni igrači reprezentacije i selektor

Španjolska reprezentacija prema procjenama vrijedi nevjerovatnih milijardu eura, što je samo po sebi dovoljan podatak sa kakvim snagama raspolažu. David Silva i Isco su ‘motor’ reprezentacije i predvodnici ovog tima “crvene furije”. Ovo prvenstvo će biti oproštajno za velikog Andresa Iniestu, koji je odigrao i svoju posljednju sezonu u dresu Barcelone. Španjolska raspolaže i vrlo kvalitetnom defanzivnom linijom, kojom gospodare Sergio Ramos i Gerard Pique, dok na bokovima dejstvuju Dani Carvajal i Jordi Alba, dok je na golu fenomenalni David De Gea. Sergio Busquets je ‘osigurač’ na sredini terena, a tu su još Koke i Thiago. Od klasičnih napadača na raspolaganju imaju Diega Costu i Alvara Moratu, koji su postigli po 5 golova u kvalifikacijama.

Selektor reprezentacije je Fernando Hierro, legendarni bivši nogometaš Real Madrida i španjolske reprezentacije. On je na to mjesto došao samo dan uoči početka Svjetskog prvenstva, odnosno dva dana prije prve utakmice Španjolske, nakon šokantne smjene Julena Lopeteguija, kojem je uručen otkaz zbog objave dogovora sa Real Madridom, gdje je naslijedio Zinedinea Zidanea. Hierro je dosad samostalno vodio tek Oviedo u španjolskoj Segundi u sezoni 2016/17.

Termini i raspored utakmica

15.06.2018: Portugal – Španjolska (21:00 CET) Fisht Stadium – Sochi

20.06.2018: Iran – Španjolska (21:00 CET) Kazan Arena – Kazan

25.06.2018: Španjolska – Maroko (20:00 CET) Kaliningrad Stadium – Kaliningrad

Objava Španjolska pojavila se prvi puta na Svijet Kladjenja.