MICHAEL OWEN PRIZNAO: Evo zbog čega se nije vratio u Liverpool nakon sezone provedene u Real Madridu!

Legendarni Michael Owen je posljednji engleski igrač koji je osvojio Zlatnu loptu, i to davne 2001. godine dok je nastupao za Liverpool, u čijem dresu je postigao 158 golova u 297 nastupa.

Ipak, 2004. godine je napustio Anfield i stigao na Santiago Bernabeu kao veliko pojačanje i još jedan u nizu popularnih Galacticosa, ali nakon toga je uslijedio veliki pad u njegovoj karijeri.

>> Ekskluzivna promocija Bet365 kladionice za sve nove igrače iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Makedonije i Albanije!

U Real Madridu se zadržao samo jednu sezonu, tokom koje je na ukupno 45 nastupa u svim takmičenjima postigao 17 golova, uključujući i gol na El Clasicu protiv najvećeg rivala Barcelone. Međutim, na kraju sezone svi su znali kako napušta španjolsku prijestolnicu, te su smatrali kako će se vratiti u Liverpool, ali to se nije dogodilo. On se vratio u Premier ligu, ali u Newcastle United, koji je za njega platio 25 miliona eura u ljeto 2005. godine, da bi četiri godine kasnije otišao u redove najvećeg rivala Liverpoola Manchester Uniteda.

No, što se zaista dogodilo tog ljeta 2005. godine? Owen je konačno otkrio svoju stranu priče u intervjuu za BT Sport. Legendarni napadač je priznao kako je postojao dogovor sa bivšim trenerom Liverpoola Rafaelom Beniteom oko njegovog povratka na Anfield, ali je Newcastle jednostavno poslao bolju ponudu. Naime, on je rekao kako je Liverpool bio spreman ponuditi tek 15 miliona eura, dok je Newcastle ponudio 25 miliona eura, i u Real Madridu nisu puno razmišljali. Ipak, iako su mu brojni navijači bivšeg kluba oprostili taj odlazak u Newcastle United, nikada mu nisu i neće oprostiti odlazak u Manchester United nekoliko godina nakon toga.

38-godišnjak je također priznao kako nakon povrede tetive koljena nikad više nije bio isti igrač: “Nisam više bio isti, prije toga sam postizao golove, driblao igrače, bio sam brz, utrčavao u prostor, ta povreda je u potpunosti promijenila moj način igre. Tokom zadnjih šest ili sedam godina moje karijere bojao sam se trčati brzo, jer sam znao da ću ponovo pokidati tetive. Najgore od svega je što su me instinkti tjerali da radim ono što sam oduvijek radio. Mrzim sve što sam uradio tokom tog perioda, jedva sam čekao da završim karijeru jer to više nisam bio ja.”