Rusija2018NovostiVijesti

Novi Maksimir tjedan dana poslije: Plenković traži novi natječaj, stigle žalbe, Boysi protiv — ovo su svi stadioni koji su bili na stolu i tri puta koja Zagrebu ostaju

Goksim

01/10/2026

Facebook

Twitter

Viber

WhatsApp

Telegram

Email

Linkedin

ReddIt

Print

EKSKLUZIVNI BONUS DOBRODOŠLICE ZA NOVE IGRAČE

Ažurirano: 1. listopada 2026., 17:32 · Novi Maksimir, tjedan poslije

Tjedan dana nakon što je 24. rujna predstavljeno pobjedničko rješenje za novi Maksimir, projekt od oko 175 milijuna eura nalazi se u situaciji kakvu nitko nije planirao: premijer Andrej Plenković javno govori da “treba ići na novi natječaj”, gradonačelnik Tomislav Tomašević poručuje da je s ministrom u žiriju bio u manjini i da se čeka istek roka za žalbe, Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave zaprimila je dvije žalbe, Bad Blue Boysi su projekt službeno odbili, a Zvonimir Boban obećava korekcije i poručuje navijačima da njihove ideje “moraju biti saslušane”. U ovom tekstu skupili smo sve što se u tjedan dana dogodilo, podsjetili na svih pet stadiona koji su bili na stolu i razložili tri puta koja Zagrebu sada stvarno ostaju.

O samom predstavljanju, troškovima i povijesti propalih ideja pisali smo odmah nakon natječaja u tekstu Novi Maksimir pod povećalom, a reakciju navijačke skupine u članku Boysi rekli “ne” novom Maksimiru. Ovdje idemo dalje: što se promijenilo i što slijedi.

Kronologija: sedam dana koji su projekt doveli u pitanje

Srijeda, 24. rujna. Grad Zagreb i Vlada predstavljaju rezultate međunarodnog natječaja na koji je stiglo 88 radova. Pobjeđuje milanski studio VG13 Architects (Tommaso Fantini i Alberto Rossi) s rješenjem od 35.000 sjedećih mjesta, četiri odvojene tribine i otvorenih kutova. Na mrežama se u roku od sat vremena pojavljuju usporedbe s tetrapakom, Lego kockama i “četiri laptopa”. Dinamo istog dana odgađa člansku tribinu na kojoj je projekt trebao biti predstavljen članovima.

Četvrtak, 25. rujna. U anketi Index.hr-a oko tri četvrtine glasača izražava nezadovoljstvo; do kraja tjedna taj se omjer, na uzorku od oko 150.000 čitatelja, penje na 79 posto. Pokreće se online peticija koja traži ponovno razmatranje odabranog rješenja; cilj je 100.000 potpisa, a prvog dana skupljeno ih je 13.459. Boban u prvom odgovoru poručuje da će rješenje “doživjeti neke korekcije” i da će stadion biti “puno bolji nego što ljudi mogu očekivati”.

EKSKLUZIVNI BONUS DOBRODOŠLICE ZA NOVE IGRAČE

Petak i subota, 26. i 27. rujna. Političke stranke ulaze u priču: zagrebački HDZ i Most odbacuju rješenje, DP traži referendum, a stranka Drito najavljuje vlastitu referendumsku inicijativu uz poruku Bobanu da “klub nije tvoje vlasništvo”. U nedjelju Bad Blue Boysi objavljuju priopćenje: rješenje ne poštuje dva načela dogovorena s klubom prije natječaja, zatvoreni stadion i spojene tribine, pa ga “kao takvo ne možemo podržati”. Istog dana Dinamo objavljuje Bobanovo obraćanje navijačima: “Velika većina vas smatra da to nije dobra odluka”, “vaše ideje moraju biti saslušane i poštovane”.

Ponedjeljak, 29. rujna. Dan koji je sve promijenio. Plenković u Bjelovaru, na otvaranju geotermalnog parka, izgovara rečenicu koja je u tri dana postala naslov svih portala: “Po meni trebamo ići na novi natječaj. Dogovorit ćemo se o tome kakav će on biti.” Dodaje da odluku nije donijela Vlada nego žiri u kojem su većinu činili arhitekti, da je važniji “većinski stav” građana i da bi trošak poništenja, nagrade od ukupno 976.000 eura, bio oko 0,2 posto vrijednosti projekta, što smatra “itekako opravdanim”. Istog dana Tomašević kaže da su ministar i on u žiriju “bili manjina”, predsjednik žirija Toma Plejić brani rad kao “najbolji mogući odgovor na ovaj zadatak”, talijanski arhitekti poručuju da “prate situaciju u Hrvatskoj”, a DKOM-u stižu dvije žalbe na natječaj.

Utorak, 30. rujna. Tomašević odgovara da s Plenkovićem još nije razgovarao (“ako niste primijetili, imao sam posla zadnja tri dana”, aluzija na štrajk u Holdingu) i da se prvo mora pričekati istek roka za žalbe, nakon čega Grad i Vlada kao suinvestitori sjedaju za stol. Index objavljuje analizu može li se natječaj uopće poništiti. Odgovor: može, ali ne zbog nezadovoljstva, nego uz pravno utemeljen razlog.

Srijeda i četvrtak, 1. listopada. Rok za žalbe sudionika natječaja istječe. Dinamo istodobno objavljuje da će četiri utakmice Europske lige igrati na starom Maksimiru, pa je jasno da stadion barem ovu sezonu ostaje u funkciji. Službenog sastanka Grada i Vlade o natječaju još nema.

Pobjedničko rješenje: što je VG13 zapravo ponudio

Da bi se rasprava o alternativama razumjela, treba precizno reći što je pobijedilo. VG13 je ponudio stadion od 35.000 mjesta u najvišoj UEFA-inoj kategoriji, s četiri zasebne tribine i otvorenim kutovima, pri čemu je sjeverna tribina tretirana kao poseban element, svojevrsni spomenik “sjeveru” kakav Dinamovi navijači poznaju desetljećima. Uz stadion idu garaža s oko 800 mjesta, tri pomoćna terena, atletski stadion i dvorane za rukomet, košarku i futsal, sve na prostoru Sportsko-rekreacijskog centra Svetice. Nagrada za prvo mjesto iznosila je 390.400 eura.

EKSKLUZIVNI BONUS DOBRODOŠLICE ZA NOVE IGRAČE

Autori i žiri rješenje brane upravo onim što navijači napadaju. Boban je nakon predstavljanja rekao da otvoreni kutovi nisu greška nego namjera, da Dinamo nije želio “IKEA stadion” i da strme tribine blizu terena čuvaju “dušu starog Maksimira” Vladimira Turine. Plejić je dodao da veliki arhitektonski zahvati često izazivaju snažnu prvu reakciju koja se s vremenom mijenja. Boban je obećao i konkretno: otvori između tribina bit će smanjeni, a stadion će dobiti više plave boje. No istodobno je rekao da bi uprava “ponovno izabrala isto rješenje” i da osnovni koncept ostaje.

Tu je i detalj koji je u stručnoj javnosti otvorio najveće pitanje. Arhitekt Otto Barić upozorio je da su uvjeti natječaja tražili četiri koherentno spojene tribine. Od 88 pristiglih radova, 87 ih je, prema njegovim riječima, ponudilo zatvoreni stadion. Pobijedio je jedini koji nije. Ako je to točno, to nije samo pitanje ukusa, nego i pitanje je li žiri nagradio rad koji odstupa od vlastitog programa, a upravo takvo pitanje može biti temelj žalbe.

25 €

bonus kredita za nove igrače na bet365

Uz uplatu od 5 € i prvu okladu · 18+ · Vrijede uvjeti

UZMI DO 25 € BONUSA

5.000 RSD

bonus kredita za nove igrače na bet365

Uz uplatu od 1.000 RSD i prvu opkladu · 18+ · Važe uslovi

UZMI DO 5.000 RSD

Što je još bilo na stolu: pet nagrađenih stadiona

Natječaj nije ponudio samo jedan stadion nego pet nagrađenih vizija, i velik dio rasprave svodi se na pitanje zašto je prvo mjesto otišlo jedinom otvorenom konceptu. Evo ih redom, s onim što ih razlikuje.

2. nagrada: XDGA (Belgija) — “kotao” koji su navijači tražili

Kompaktan, potpuno zatvoren stadion pravokutnog tlocrta s tribinama spojenima u jednu cjelinu, uronjen u zelenilo maksimirske šume. To je gotovo doslovno ono što Boysi traže: bez otvora između tribina, s atmosferom koja ostaje unutra. Nagrada 244.000 eura. U navijačkim raspravama ovo je rješenje najčešće spominjano kao “ono koje je trebalo pobijediti”, a Index je doznao da se u razradi pobjedničkog rada ozbiljno razmatra “znatno zatvaranje kutova”, što bi ga u praksi približilo upravo ovom konceptu.

3. nagrada: Plan Común, Studio Muoto i DATA architectes — stadion u parku

Nizak, svijetli volumen koji se noću pali kao lanterna i otvara prema pješačkim trgovima oko stadiona. Naglasak nije na tribinama nego na odnosu stadiona i kvarta: Maksimir kao dio parka, a ne tvrđava u njemu. Nagrada 146.400 eura. Arhitektonski najpomirljivije rješenje, ali i ono o kojem navijači najmanje govore, jer stadion ne doživljava kao “instrument” za atmosferu nego kao javni prostor.

4. nagrada: njiric+ arhitekti (Zagreb) — kupola i toranj

EKSKLUZIVNI BONUS DOBRODOŠLICE ZA NOVE IGRAČE

Najhrabriji rad u konkurenciji i jedini nagrađeni domaći studio. Stadion je pokriven velikom ljuskom nalik kupoli, a uz njega stoji vertikalni toranj kao orijentir koji bi se vidio iz velikog dijela grada. Nagrada 117.120 eura. Rješenje koje bi Zagrebu dalo prepoznatljiv obris, ali i ono koje otvara najviše pitanja o cijeni i održavanju.

5. nagrada: LAN (Francuska) i P2PA (Poljska) — crveni krov

Zatvoreni stadion s upečatljivim crvenim krovom na trokutastim nosačima, zamišljen tako da se od ulaza u kompleks vidi kao jedna ikona. Nagrada 78.080 eura. Vizualno najbliže onome što navijači zamišljaju kad kažu “moderna arena”, iako boja krova u Dinamovu gradu sama po sebi izaziva raspravu.

Zbroj svih nagrada iznosi 976.000 eura bruto. To je iznos koji Plenković spominje kad kaže da bi poništenje natječaja koštalo oko 0,2 posto projekta. Vrijedi ipak dodati: nagrade su već dodijeljene i isplaćuju se bez obzira na to što se s natječajem dalje dogodi, pa “trošak poništenja” nije samo taj iznos, nego i godine koje bi novi natječaj dodao rokovima.

Tko što kaže: navijači, klub, Grad, Vlada, žiri, arhitekti

Navijači. Brojke su jednoznačne: 79 posto protiv u Indexovoj anketi na uzorku od oko 150.000, peticija s desecima tisuća potpisa, Boysi službeno protiv. Argument nije estetski nego funkcionalni: zatvoreni stadion drži zvuk, otvoreni ga pušta van, a četiri odvojene tribine su četiri otoka. Dortmund, Istanbul i Beograd glasni su zato što su zatvoreni.

Boban i Dinamo. Predsjednik kluba jedini je od aktera koji je u tjedan dana promijenio ton, ali ne i stav. Od “ponovno bismo izabrali isto rješenje” do “velika većina vas smatra da to nije dobra odluka” i “nemam pravo prestati se boriti za vaše ideje” prošla su tri dana. Dinamo ne financira stadion, ali je njegov glavni korisnik, pa Bobanov glas u razgovoru Grada i Vlade ima težinu koju brojke o vlasništvu ne pokazuju.

Tomašević i Grad. Gradonačelnik od početka govori o “balansu između struke i korisnika” i ne skriva da je s ministrom Glavinom u žiriju bio nadglasan. Ali Grad je i naručitelj natječaja, pa Tomašević pazi na svaku riječ: ne spominje poništenje, spominje istek roka za žalbe i sastanak s Vladom. To je jezik čovjeka koji zna da svaka nepromišljena rečenica može završiti kao argument u tužbi.

Plenković i Vlada. Premijer je otišao najdalje: novi natječaj. Ali i on je ostavio prostor: “dogovorit ćemo se kakav će biti”, što može značiti potpuno novi natječaj, ali i “natječaj” za razradu unutar postojećeg okvira. Vlada i Grad financiraju stadion 50:50, pa bez Vlade nema ni novca ni rušenja.

Žiri i arhitekti. Plejić i Društvo arhitekata Zagreba stoje iza odluke, uz argument da se velike zgrade ne ocjenjuju po prvoj reakciji. VG13 iz Milana za sada šuti i “prati situaciju”, što je razumljivo: svaka njihova izjava može postati dio pravnog spora u kojem su oni nagrađeni autori s ugovorom na stolu.

Tri puta koja Zagrebu stvarno ostaju

Ovdje završava navijanje i počinje pravo. Natječaj je proveden po Zakonu o javnoj nabavi i pravilniku o arhitektonskim natječajima, a to znači da “ne sviđa nam se” nije pravni razlog ni za što. Prema analizi koju je objavio Index, i prema onome što pokazuje praksa, naručitelju ostaju tri realna puta.

1. Poništiti natječaj

Moguće, ali uz dokumentiran razlog: okolnosti koje bi bitno promijenile natječajnu dokumentaciju da su bile poznate, ili zaštita javnog interesa. Nezadovoljstvo navijača i političara samo po sebi to nije. Ono što bi moglo biti: ako se dokaže da pobjednički rad ne ispunjava uvjete natječaja, točno ono što tvrdi Barić s “četiri spojene tribine”. Poništenje otvara i vrata žalbama nagrađenih studija, a VG13 bi u tom slučaju imao najviše razloga za spor.

2. Graditi uz korekcije

To je Bobanov put: zadržati pobjednika, u razradi idejnog, glavnog i izvedbenog projekta smanjiti otvore, dodati plavu boju, popraviti akustiku. Problem je granica: ako korekcije odu toliko daleko da se kutovi zatvore i tribine spoje, dobiva se stadion koji je na natječaju bio drugi, a ne prvi, i tada se može tvrditi da je natječaj bio nepošten prema onima koji su zatvoreni stadion ponudili od početka. Ovaj put zadržava rokove, ali nosi rizik da nitko ne bude zadovoljan: navijači jer kutovi ostaju “poluotvoreni”, arhitekti jer je njihov koncept razvodnjen.

3. Ne potpisati ugovor i raspisati novi natječaj

Treći put je najmanje poznat, a možda najvjerojatniji: VG13 ostaje službeni pobjednik, nagrada im je isplaćena, ali Grad ne mora s njima sklopiti ugovor o izradi projekta. Nakon toga može raspisati novi natječaj, s uvjetima koji ovaj put nedvosmisleno traže zatvoreni stadion. Presedan postoji: Arenu Zagreb projektirao je drugi tim, a ne arhitekt Branko Kincl koji je pobijedio na natječaju; Kincl je tužio Grad, a ishod tužbe javno nikad nije razjašnjen. Cijena ovog puta nije u novcu, nego u vremenu: natječaj, žiri, razrada, dozvole, i rušenje 2027. te gradnja 2029. postaju 2028. i 2030. ili kasnije.

Postoji i četvrti, pasivni scenarij, koji nitko ne izgovara: da se DKOM-ove žalbe pokažu osnovanima i da postupak padne bez odluke Grada ili Vlade. Dvije žalbe podnijeli su Ante Slišković i Luka Frljužec, imena javnosti nepoznata, a sama činjenica da su upisane u registar ne znači da su osnovane ni da su plaćene pristojbe od 66.360 eura po žalbi. DKOM prvo provjerava imaju li podnositelji uopće pravni interes.

Novac: koliko košta stadion, a koliko odgoda

Osnovne brojke nisu se promijenile: novi stadion oko 175 milijuna eura bez PDV-a, cijeli SRC Svetice sa stadionom oko 205 milijuna, projektiranje oko 13,9 milijuna, obnova Kranjčevićeve oko 38 milijuna. Vlada i Grad dijele trošak 50:50, dakle po oko 87 milijuna eura bez PDV-a svaki. Dinamo ne plaća gradnju. U nekim izvorima pojavljuje se i brojka od oko 204 milijuna eura za stadion, što je vjerojatno procjena s PDV-om ili s dijelom kompleksa; službena je ona od 175 milijuna bez poreza.

Ono što se promijenilo je računica odgode. Procjena od 175 milijuna napravljena je 2025., a gradnja i u najboljem slučaju kreće 2029. Svaka godina kašnjenja u građevinarstvu, i u Hrvatskoj posebno, znači veću konačnu cijenu. Novi natječaj znači i novih gotovo milijun eura nagrada, novih mjeseci rada žirija i novih godina čekanja. Zato Plenkovićevih “0,2 posto” nije cijela cijena odluke, i zato Tomašević toliko inzistira na tome da se “pričeka rok za žalbe” prije bilo kakvog obećanja.

Za one koji Maksimir prate i kroz kladionicu: Dinamo ove sezone ostaje na starom stadionu, četiri utakmice Europske lige igra kod kuće, a tko uz te utakmice otvara račun, novi igrači na bet365 uz uplatu od 5 € i prvu okladu dobivaju do 25 € u bonus kreditima.

Rokovi i Kranjčevićeva: što se mijenja, a što ne

Službeni plan prije ovog tjedna glasio je: rušenje starog Maksimira 2027., početak gradnje 2029., trajanje 22 mjeseca, završetak krajem 2030., a Dinamo u međuvremenu na obnovljenoj Kranjčevićevoj. Plenković je sada dodao zanimljiv detalj: rušenje može ići neovisno o natječaju, čim Dinamo osigura gdje će igrati i čim se zadovolje zakonski uvjeti. Drugim riječima, stari Maksimir može pasti i prije nego što se zna što će se na njegovu mjestu graditi.

To je za navijače istodobno dobra i loša vijest. Dobra, jer rušenje ne čeka rasplet rasprave. Loša, jer bi Dinamo mogao godinama igrati u Kranjčevićevoj, na stadionu koji je nakon obnove dobar za HNL, ali ne i za ambicije kluba koji svake godine računa na Europu. Prošle sezone, kad je Maksimir bio u pitanju zbog UEFA-inih kriterija, upravo je to bio glavni argument za novi stadion.

Što slijedi i što očekujemo

Prvi konkretan datum je istek roka za žalbe sudionika natječaja, nakon kojeg Grad i Vlada sjedaju za stol. Drugi je odluka DKOM-a o dvjema žalbama, koja može doći za nekoliko tjedana. Treći je Dinamova odgođena članska tribina, na kojoj će Boban projekt prvi put braniti pred ljudima koji ga plaćaju članarinom. Ako Plenković i Tomašević dogovore novi natječaj, očekujemo da uvjeti ovaj put izričito traže zatvoreni stadion; ako se ostane na VG13, očekujemo službenu objavu konkretnih korekcija, s brojkama i vizualima, a ne samo obećanje.

Naša procjena, uz ogradu da nitko od aktera nije rekao ništa konačno: potpuno poništenje natječaja pravno je najteže, gradnja bez promjena politički je nemoguća, pa su najizgledniji drugi i treći put, korekcije koje zatvaraju kutove ili nepotpisivanje ugovora i novi natječaj. Što god bilo, Maksimir je u tjedan dana prestao biti arhitektonsko i postao političko pitanje, a to u Hrvatskoj obično znači da će trajati dulje nego što itko planira.

Anketa: što biste vi napravili?

Najčešća pitanja

Može li se natječaj za Maksimir poništiti?

Može, ali samo uz pravno utemeljen razlog po Zakonu o javnoj nabavi, primjerice zaštita javnog interesa ili dokaz da pobjednički rad ne ispunjava uvjete natječaja. Nezadovoljstvo javnosti samo po sebi nije dovoljno. Grad može i jednostavno ne sklopiti ugovor s pobjednikom i raspisati novi natječaj.

Koliko košta novi Maksimir?

Oko 175 milijuna eura bez PDV-a za stadion, oko 205 milijuna za cijeli kompleks Svetice. Financiraju Vlada i Grad Zagreb 50:50. Dinamo ne plaća gradnju.

Kad se ruši stari Maksimir i gdje Dinamo igra?

Po planu rušenje 2027., gradnja od 2029., završetak krajem 2030. Dinamo bi u međuvremenu igrao u obnovljenoj Kranjčevićevoj. Plenković je rekao da rušenje može ići neovisno o natječaju čim Dinamo osigura alternativni stadion.

Tko je odlučio o pobjedniku?

Ocjenjivački sud u kojem su većinu činili domaći i strani arhitekti, a uz njih Zvonimir Boban, gradonačelnik Tomašević i ministar Glavina. Tomašević kaže da su ministar i on bili nadglasani.

Izvori: Grad Zagreb i Društvo arhitekata Zagreba (rezultati natječaja), GNK Dinamo (priopćenja i Bobanovo obraćanje), Index.hr (anketa, žalbe DKOM-u, analiza poništenja, izjave Tomaševića, Plejića i VG13), Dnevnik.hr (Plenković u Bjelovaru), Telegram, tportal, N1, Nacional (peticija), zgportal (Europska liga na Maksimiru).

18+ | Igraj odgovorno. Klađenje je oblik zabave – igraj samo novcem koji si možeš priuštiti izgubiti.

EKSKLUZIVNI BONUS DOBRODOŠLICE ZA NOVE IGRAČE