Španjolska Primera 2021/22

[IzudinB]

 

DIREKTNI LINK ZA PRIMERU!

(Koeficijenti 19.7. u 17:24 CET)
Koeficijenti su podložni promjenama

[Goksim]

Barcelona i Real napravili su sve da Atleticu predaju još jedan naslov prvaka

Foto: Guliver Images

 

IZA španjolske La Lige je tjedan u kojemu se najmanje pričalo o samome nogometu. Apsurdi oko Barceloninih financijskih problema i odlaska Lea Messija u PSG zasjenili su bilo koju drugu temu u nogometnom svijetu pa se tako dalo zaboraviti da neke od liga Petice kreću već ovoga vikenda, uključujući i La Ligu.

No, da bi se priča o događajima na nogometnim terenima Španjolske još malo odgodila, pobrinulo se vodstvo La Lige i objavilo rezultate glasovanja klubova prva dva ranga španjolskog nogometa oko prodaje 10% udjela u La Ligi i Segundi američkom investicijskom fondu CVC-u.

Prema tom dogovoru ukupno dvije milijarde eura bi trebale biti proslijeđene svim klubovima osim Reala, Barcelone i Athletic Bilbaa koji smatraju da je La Liga tražila premalo novca za 10% udjela zarade od TV prava za sljedećih 50 godina te su glasale protiv dogovora. Klubovi će 30% dobivenih iznosa moći potrošiti na transfere i plaće igrača, dok će ostalih 70% morati potrošiti na modernizaciju infrastrukture te digitalni i tehnološki razvoj.

Za sada još nije potpuno jasno koliki će utjecaj dogovor s CVC-om imati na kratkoročnu budućnost manjih klubova i hoće li oni uspjeti već ovoga ljeta dovesti nova pojačanja, no kada tome dodamo očite financijske probleme Barce i Reala, jasno je da se ogromna razlika u financijskom i sportskom smislu između ova dva diva i ostatka lige smanjuje. Prema tome bi u sljedećih nekoliko sezona manji klubovi trebali imati sve veće šanse za iznenađenja, no kolike su one već u sezoni 21./22. koja je počela ovoga vikenda?

Kladionice i dalje favoriziraju Real i Barcelonu. Jesu li u pravu?

Real i Barcelona su prema kladionicama te analitičkim kućama i dalje favoriti za osvajanje La Lige. Uglavnom im se daju podjednake šanse - oko 35%. Atletico Madrid je treći favorit kojemu se daje 20-ak% šanse za osvajanjem, dok ostalih 10% uglavnom dijele Sevilla, Real Sociedad i Villarreal.

Čini se da su dva giganta i dalje veliki favoriti, no u odnosu na prethodnih 15-ak godina kada su se zbrojene šanse Reala i Barce za osvajanjem La Lige uglavnom kretale oko 95%, dok je ostatak lige dijelio 5%, razlika je jasna.

Pogledamo li probleme koje imaju ove dvije ekipe unutar svojih kadrova jasno je i zašto se razlika toliko smanjila.

Odlaskom Ramosa i Varanea Real je doživio najveće promjene na pozicijama stopera. Njihove zamjene će biti jedino Realovo ovoljetno pojačanje David Alaba, te Militao i Nacho. Iako se individualno radi o vrlo dobrim igračima, tek treba vidjeti hoće li oni moći stvoriti komplementarno partnerstvo kao što su to imali Ramos i Varane. Za dobre rezultate u Zidaneovom drugom mandatu velike zasluge je imala obrambena organizacija, stoga je jasno da su pred Alabom, Militaom i Nachom velike kopačke koje trebaju ispuniti.

Veza će i dalje ostati standardna. Modrić, Casemiro i Kroos su prošlu sezonu ponovo odradili na visokoj razini, no suludo je očekivati da u njihovim godinama ponovo mogu iznijeti 40-50 utakmica u sezoni na individualnu kvalitetu i pri tome osvajati trofeje. Rezervni veznjaci moraju biti spremni uskočiti kada se Modrić ili Kroos odmaraju, a prije svih je to Martin Odegaard čija je budućnost u Madridu i dalje neizvjesna. Na posudbi u Real Sociedadu je pokazao da može preuzeti glavnu plejmejkersku ulogu te da mu intenzitet La Lige odgovara, no ako ostane u Madridu mora to pokazati na višoj razini. Slična situacija je i u napadu koji po imenima izgleda impresivno, no s obzirom na Baleovu i Hazardovu nepouzdanost, ponovo će se tražiti iskorak Rodryga i Viniciusa koji se pod Zidaneom nije dogodio.

Ukratko, Realova sezona će biti uspješna ako se dogode sljedeće stvari: Bale i Hazard donekle povrate stare forme, ne bude ozljeda u veznoj liniji te mladi igrači pokažu da su spremni napraviti iskorak.

Gotovo iste probleme ima i Barcelona, zanemarujući onaj najveći - pitanje hoće li pojačanja koja su dovedena ovoga ljeta uopće moći biti registrirana.

Odlaskom Messija veliki teret pada na napadače koji će ispred sebe imati nemoguć zadatak replicirati njegov učinak. Da bi u tome donekle uspjeli, Griezmann će u slobodnijoj ulozi mora vratiti formu iz Atletica, a Depay prenijeti svoje dobre igre iz Lyona. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se u takav napad uklopiti Aguero, no Argentinac je već prije početka sezone pokupio ozljedu zbog koje će izostajati dva mjeseca.

Obrana će ponovno biti glavni problem ekipe. I dalje su gotovo svi igrači koji sudjeluju u obrani bolji u napadačkim zadaćama te loše pokrivaju prostor koji ostave iza svojih leđa, stoga nas očekuje još jedna sezona u kojoj će Barca itekako biti ranjiva na kontra-napade.

Jedna od pozitivnih stvari je ta što je Koeman prošle sezone uspio promovirati nekolicinu mladih igrača u prvu momčad te bi s istom filozofijom trebao nastaviti i ove sezone. Pedri i De Jong su već pokazali da su vrhunski veznjaci, no ako će Barcina sezona biti uspješna Araujo, Dest, Emerson, Ansu Fati, Puig i Yusuf Demir moraju pokazati da su spremni igrati na najvišoj razini.

Kao što se može vidjeti obje ekipe imaju nekolicinu velikih kadrovski i taktičkih upitnika te su zbog toga šanse od 20% koliko kladionice daju Atleticu za obranom naslova ustvari možda i veće.

Atletico nije mogao tražiti bolju priliku za obranu naslova

Atletico na prvi pogled i dalje nema individualnu kvalitetu na razini Barce i Reala, no jednako tako nema niti brdo problema koji su ranije objašnjeni.

Gotovo svaki igrač Atletica se nalazi na vrhuncu karijere i dolazi u novu sezonu nakon odlične prošle, stoga se Simeone ne mora brinuti hoće li mladi igrači napraviti iskorak, a starima forma sama od sebe pasti. Jedine iznimke su napadači. Dok je Luis Suarez pokazao da i dalje može torpedirati protivničke vratare i s 34 godine, naredna sezona jednostavno mora biti ona u kojoj će Joao Felix pokazati svoj talent i opravdati uložena 120 milijuna eura.

Ostatak tima ne mora učiniti ništa drugo nego ponoviti prošlu sezonu, a dodatno su pojačani Rodrigom de Paulom koji će dati Simeonovoj ekipi element kreacije u veznoj liniji kakvog do sada nisu imali.

Naravno da se može dogoditi sezona u kojoj će igrači poput Griezmanna, Aguera, Balea i Hazarda kliknuti te odvesti Barcu i Real na preko 90 osvojenih bodova, no kao što su i oni veliki upitnici, jednako veliki upitnici su i ostali dijelovi tih ekipa te njihovi treneri. Problemi koji su im se javljali prošle godine ove bi mogli biti i gori, stoga je teško očekivati da će ove dvije ekipe ići puno dalje od 80 bodova. Time bi Atleticu za obranu naslova dovoljno bilo samo da ponovi prošlu sezonu u kojoj je osvojio 86 bodova. Bolju priliku za obranu naslova Cholova ekipa nije mogla tražiti.

Ostatak lige vrijedi pratiti, no velikog iznenađenja neće biti

Sevilla je i dalje ozbiljan europski klub sa sjajnim trenerom Julenom Lopeteguijem kojemu su u prethodne dvije sezone falili određeni dijelovi slagalice da bi napao veliku trojku. Kako stvari stoje, to bi mogao biti slučaj i u narednoj sezoni s obzirom na izostanak novih pojačanja te potencijalan odlazak bitnih igrača poput Julesa Koundéa.

Dvije ekipe na koje svakako treba obratiti pažnju su Real Sociedad i Villarreal. Obje ekipe su prošle sezone pokazale da su kompetitivne na visokoj razini, posebice Villarreal koji je osvojio Europa ligu, no njihova čar je u tome kako su izgradili vlastite timove te kako ih nastavljaju unaprjeđivati.

Oba kluba su financijski neusporediva s vrhom La Lige, no financijske nedostatke nadoknađuju pametnim poslovanjem. Na pojačanja se ne troše ogromne svote novca, akademije su im krcate talentiranim klincima od kojih su sastavili i velik dio trenutnog kadra, a čini se da će za razliku od prethodnih godina uspjeti još koju sezonu zadržati i najbolje igrače poput Mikela Merina, Mikela Oyarzabala, Gerarda Morena i Pau Torresa. Zbog njih bi borba za ostala mjesta koja vode u kontinentalna natjecanja mogla biti vrlo zanimljiva. S obzirom na to da će se Villarreal i Real Sociedad boriti i na drugome frontu, u Ligi prvaka odnosno Europa ligi, teško je od njih očekivati više u domaćem prvenstvu.

Unatoč izgledima da će se razlika između velike trojke i ostatka lige smanjiti, i dalje je će biti veliko iznenađenje ako se netko osim Reala, Barce i Atletica bude borio za naslov prvaka. Ova tri kluba su i dalje krcata individualnom kvalitetom te posjeduju širinu kadra koju ostali klubovi ne mogu pratiti. No, zbog raznih problema koji im se mogu javiti tijekom sezone trebali bi ponovo gledati neizvjesnu borbu za naslov punu preokreta do zadnjega kola. Ne pretjerano kvalitetnu, ali zanimljivu. Takav bi trebao biti i ostatak lige.

Izvor: Index.hr

[Goksim]

Kako je propala Barcelona

Foto: Guliver Image

NA TRENUTKE je izgledalo tužno.

Barcelona, simbol spektakularnog nogometa i nogometne moći, igrala je bunker na Camp Nouu protiv Bayerna i dugim loptama tražila Memphisa Depaya i Luuka de Jonga u napadu, koji nisu imali šanse protiv Bayernovih stopera. S druge strane, Bayern je igrao kao da je u gostima kod Mainza ili Freiburga (da se nitko ne uvrijedi) te kontrolira utakmicu pa će dočekati ili pogrešku protivnika ili neku svoju dobru akciju i zabiti gol. Pa još jedan i(li) još jedan i gotovo.

Tako je i bilo.

Loša utakmica može se dogoditi svakome, to je najmanji problem u ovoj priči. Problem za Barcine navijače je što su oni već odavno navikli na ovakvo šamaranje. Ovaj poraz je bio prihvatljiv u odnosu na onaj prošlogodišnji kad su ih Bavarci u četvrtfinalu Lige prvaka pregazili 8:2. Godinu dana ranije Liverpool ih je u polufinalu razbio 4:0 i tako nadoknadio 0:3 iz prve utakmice, a godinu dana prije toga je Roma u četvrtfinalu nadoknadila 1:4 iz prve utakmice i prošla pobjedom 3:0 na Olimpicu. I tako dalje.

Barcelona je u slobodnom padu od impresivne večeri u Berlinu u svibnju 2015., kad je strašna momčad Luisa Enriquea poderala Juventus 3:1 i došla do četvrte titule u deset godina. Juventus je imao sjajnu ekipu s Pirlom, Pogbom, Marchisijem i Vidalom u sredini, ali ništa Talijani nisu mogli protiv ubojitog trojca Messi-Suarez-Neymar, koji su ih pobijedili praktički sami. 

Barca je bila puna kao brod. Spektakularna momčad, jedna od najboljih u povijesti nogometa, sastavljena je praktički za sitniš budući da je kostur momčadi izašao iz La Masije, a ono što je došlo sa strane sjajni sportski direktor i legenda Andoni Zubizarreta nije previše platio. Golemi prihodi napunili su klupsku blagajnu i nije bilo igrača kojeg si Barcelona nije mogla priuštiti. No u godinama koje su došle povučen je nevjerojatan niz katastrofalnih poteza koji su klub doveli u stadij u kojem je sad - na rubu bankrota, bez zvijezda, bez velikih igrača i bez rezultata. Ciklusi u nogometu su najnormalnija stvar jer je danas vrlo teško stalno biti na vrhu i držati konstantu. Pitajte Milan ili Manchester United. No način na koji je Barcelona pala je poražavajući i može služiti kao opomena drugima.

2015. - Slučajni predsjednik Bartomeu

Mjesec dana nakon pobjede u Berlinu predsjedničke izbore dobio je Josep Bartomeu, čovjek iz sjene koji je u klubu bio godinama, ali koji s nogometom nije imao previše veze. Kad je Sandro Rosell odstupio s dužnosti predsjednika, Bartomeu je samo trebao biti v.d. predsjednika, no nakon pobjede u finalu protiv Juventusa, euforično Barcino glasačko tijelo dalo je njemu glasove i Bartomeu je pobijedio s golemom većinom.

U sljedećih šest godina njegova garnitura će na transfere potrošiti više od milijarde eura, ostat će bez svih najvećih zvijezda i morat će očajnički prodavati igrače da klub preživi.

Jedan od prvih Bartomeuovih poteza bio je otkaz Zubizarreti, koji je bio najzaslužniji što je Messi dobio Neymara i Suareza. U specifičnom okruženju Barcelone, u kojem najave transfera služe kao dio predizbornog programa, a o njima odlučuje čitav niz ljudi, Bartomeu i njegovih pet sportskih direktora koje je promijenio nisu se snašli. 

Ljeto 2017. - Dembele debelo preplaćen, odbijeni mladi Mbappe i Haland

Neymar je prodan PSG-u u ljeto 2017. za 222 milijuna eura, što je bio rekord i cifra koju čak ni Barcelona nije mogla odbiti. Tražila se buduća zvijezda koja bi ga mogla zamijeniti i istog ljeta je španjolski agent Junior Minguella Barci ponudio 18-godišnjeg Kyliana Mbappea. Agent je ispričao Financial Timesu kako mu se nitko iz kluba danima nije javio, da bi onda od člana Izvršnog odbora Javiera Bordasa dobio poruku preko WhatsAppa da "ni predsjednik ni treneri nisu zainteresirani". Istog ljeta Barceloni se nudio i izvjesni Erling Haland, ali je Bordas par godina kasnije otkrio da ni njega nisu željeli jer ga je struka okarakterizirala kao "igrača s krivim karakteristikama za Barcin stil".

Umjesto Mbappea i Halanda, Barca je tog ljeta dovela Ousmanea Dembelea iz Borussije. New York Times je objavio da je Bartomeu u Dortmund na pregovore stigao s jasnim stavom da neće platiti više od 80 milijuna. Nijemci su ga preveslali i rekli da im se žuri, da nemaju vremena i da ne žele čuti za manje od 160 milijuna eura. Par sati kasnije Bartomeu je pristao platiti 105 milijuna plus još 42 kroz bonuse. Više nego što bi platio Mbappea.

Zima 2017./2018. - Messiju ugovor od 555 milijuna eura, Coutinho plaćen 160 milijuna

Dembele je bio potencijalna zvijezda u nastajanju, ali to Bartomeuu nije bilo dosta. Šest mjeseci kasnije iz Liverpoola je doveo Philippea Coutinha, koji je klub na kraju stajao čak 160 milijuna eura. Ni jedan ni drugi nisu preživjeli ogroman pritisak pod kojim su došli u klub. I navijači i Uprava od njih su očekivali da će biti adekvatna zamjena za Neymara, ali Dembele je do ranog jutra igrao videoigre i kasnio na treninge, a Coutinho se jednostavno izgubio.

Dva mjeseca prije nego što je došao Coutinho, u studenom 2017., Messi je potpisao novi četverogodišnji ugovor vrijedan nevjerojatnih 555 milijuna eura. Budući da je Barca i dalje imala strašno puno novca, Messijev ugovor nije bio toliko problematičan, ali jest činjenica da su i drugi igrači počeli tražiti povišice. Koje su i dobili. Od 2014. do 2020. Messijeva plaća se utrostručila.

2019. - De Jong dvostruko preplaćen, propao povratak Neymara, kupljen Griezmann za 120 milijuna eura

Klubovi su znali da Barca a) ima novca i b) da joj trebaju igrači, a to se najbolje vidjelo u ljeto 2019. godine. Tad je Barca zagrizla za Frenkieja de Jonga, koji je briljirao u Ajaxu. Agent Hasan Cetinkaya otkrio je da se mladi Nizozemac jako nećkao oko odlaska u Barcelonu jer ga je bilo strah pritiska. Na kraju je prelomio da će otići, a Barcelona ga je platila 75 milijuna eura, gotovo dvostruko više nego što se Ajax nadao dobiti. Barca tog ljeta nije željela igrača kao De Jonga, nego baš De Jonga i nije imala nikakve alternative. To su Nizozemci jako dobro znali i izvukli su svaki cent koji su mogli.

Istovremeno je iz Atletica stigao Antoine Griezmann, kojeg je Barca godinu dana ranije preklinjala da dođe i iza leđa Atletica je radila na njegovu transferu. Kad je došlo vrijeme za Francuzov odlazak, Atletico uopće nije ni želio pregovarati, nego ga je odlučio pustiti samo za odštetnu klauzulu koja je iznosila 120 milijuna eura.

Griezmann je bio utješna nagrada navijačima nakon što je u pravoj sapunici propao spektakularni povratak Neymara. Sve je navodno bilo gotovo, Neymar je javno govorio da želi doći, ali Bartomeu nije uspio s PSG-om, koji je u jednom trenutku tražio 200 milijuna eura.

2020. - Suarez potjeran, počeo razlaz s Messijem

Od 2015. do odlaska s funkcije u ožujku ove godine Bartomeu je na nove igrače potrošio više od milijardu eura i, iako je osvojio tri naslova prvaka, klub je bio u strelovitom padu iz kojeg se više nije mogao izvući. Priča se potpuno raspala kad je stigla pandemija koronavirusa, koja je Barcelonu dotukla. Bez prihoda od prodaje ulaznica i svega što ide uz odlaske više od 90.000 ljudi na utakmice, klub je stigao na rub bankrota. Bartomeu i njegovi ljudi konačno su shvatili da je financijska situacija kritična i da će biti ogromnih problema s financijskim fair playom. Prema španjolskom zakonu, u klubovima koji imaju vlasničku strukturu kao Barcelona članovi Uprave moraju iz svojega džepa pokrivati minus, što Bartomeu nije želio činiti.

Iz tog razloga je u ljeto 2020. Barca "prodala" Arthura Juventusu za 72, a Juventus je Barci "prodao" Pjanića za 60 milijuna eura. U stvarnosti je Juventus platio samo 12 milijuna eura za Arthura, a oba posla prikazana su kao transferi da bi oba kluba barem malo izravnala financijske knjige.

Tog turbulentnog i neizvjesnog ljeta Messi je šokirao klub kad je rekao da želi otići, a njegova odluka je bila ojačana sramotnim tjeranjem Luisa Suareza, čovjeka koji je bio ključan u svim Barcinim uspjesima. No Messi je ipak ostao, ali povratka više nije bilo. Sve starija i zasićena Barcina momčad nije više mogla ništa ni u domaćem ni u europskom nogometu i spomenuti katastrofalan poraz 8:2 bio je simboličan kraj jedne ere. Srušena je fasada uspješnoga kluba i svi problemi su isplivali na površinu.

2021. - Messi morao otići zbog financija, udarni igrači Luuk de Jong i Memphis Depay

Kriza s koronavirusom potpuno je slomila klub koji više nije mogao spasiti ni Joan Laporta, koji se vratio na Camp Nou. Do njegova povratka momčad se opasno počela krpati igračima koji objektivno nisu Barcin nivo. Iz jednostavnog razloga što za bolje nisu imali. Za sedam milijuna eura došao je Matheus Fernandes iz Palmeirasa. Za 18 je iz Leganesa stigao Martin Braithwaite, koji je trebao biti zamjena za Suareza (!!!), a ovog ljeta su doveli što se moglo dobiti besplatno ili za sitniš. Emersona Royala su platili 14 milijuna, za 500.000 su posudili Yusufa Demira, a besplatno su došli Memphis Depay, Sergio Aguero, Eric Garcia i Luuk de Jong. Prije par godina Luuk de Jong nije ni razmišljao o Barceloni, a sad je predvodio napad na otvaranju Lige prvaka. Memphis Depay je jako dobar igrač, ali "jako dobar" nije dovoljno za Barcu i njezine navijače, koji su navikli na Messija, Neymara i ostale zvijezde.

Uz sve navedene financijske probleme moraju se istaknuti i oni na planu struke. Nakon Luisa Enriquea, na čijem dolasku je inzistirao kasnije otpušteni Andoni Zubizarreta, na klupu je sjeo Ernesto Valverde. On jest osvojio dva naslova prvaka i jedan španjolski kup, ali je pod njegovim vodstvom Barca doživjela teške poraze od Juventusa, Rome i Liverpoola.

Naslijedio ga je potpuno neočekivano Quique Setien, čovjek koji je dotad vodio Lugo, Las Palmas i Betis. S Betisom je bio solidan, ali bez ijednog trofeja u trenerskoj karijeri nije mogao voditi Barcelonu. Izgubio je prvenstvo i bio je arhitekt epskog poraza od Bayerna, nakon kojeg je tri dana kasnije dobio otkaz.

Bartomeu je na njegovo mjesto doveo Ronalda Koemana, klupsku legendu koja je trebala započeti rekonstrukciju momčadi. No Nizozemac nije ispunio očekivanja, ali ga Laporta nije mogao smijeniti. Ugovor s klubom ima do 2022. godine i Barca si nije mogla dopustiti raskid i isplatu ostatka ugovora u komadu.

Što budućnost Barceloni nosi, tek ćemo vidjeti. No trenutno nema nikakvih temelja za koje bi se navijači mogli uhvatiti i nadati se nečemu boljemu. Tračak nade sinoć su ponudili Gavi, Demir i Balde, klinci koji su protiv Bayerna ušli u igru i koji su se iznimno trudili da groznu Barcinu predstavu učine koliko-toliko boljom. Oni su zadnji izdaci slavne La Masije koja, usput budi rečeno, godinama nije proizvela igrača za prvu momčad.

Izvor: Index.hr