Serie A 2022/23

[IzudinB]

(Koeficijenti 24.8. u 13:30 CET)
Koeficijenti su podložni promjenama

DIREKTNI LINK ZA SERIJU A!

[Goksim]

Prenosim objavu @LeonardoDrugi o Serie A, da se ne zagubi u dnevnim temama. 

Ispratio sam Leonardovu vizionarsku okladu da Inter uzima Scudetto u sezoni 2020/2021 te sa nestrpljenjem išćekujem Leonardovo mišljenje o Serie A ove sezone nakon početnih par kola. 

prije 14 sati, LeonardoDrugi said:

Juventus vs Sassuolo, Serie A 1 (X)

 

Kao prvo, sigurno ste primetili da prvi put nisam objavio (dobitnu) analizu za dugorocnu opkladu u Serie A. Kao drugo, kvote za pobednika Serie A su vise nego primamljive, i tamo ima kvota za svakoga na Forumu. Kao trece, u prvom kolu Serie A su odigrane osam utakmica i ni na jednoj utakmici nije bilo neresenog ishoda. Pa da krenemo redom.

Moj proslogodisnji post pred pocetak prosle sezone Serie A u kome sam predlagao kladjenje na titulu Juventusa je ubedljivo najgori post koji sam napisao na ovom smesnom Forumu. Ako je barem jedan kolega prosle sezone odigrao na Juventus kao konacnog pobednika, trebalo bi da mi oprosti taj post i da me ne kaznjava, jer sam vec dovoljno kaznjen sto sam na ovom Forumu i sto imam administratore kakve imam. Post jeste bio najgori, ali ako ipak nesto i naucim iz njega, mozda ce i biti neke koristi od njega. Takodje, ne bih smeo vise da pravim pocetnicke greske, kao sto je bilo prosle sezone, kada sam napisao post na Juventusa kao konacnog pobednika, a samo dva dana nakon toga je, iz redova Juventusa otisao Cristiano Ronaldo, jer sam post pisao dok prelazni rok jos nije bio zavrsen. I za kraj, kako sam razmisljao pred pocetak sezone, tako sam i prosao na kraju prosle sezone. Najpre sam sumanuto uplacivao na Juventus, pa u toku sezone promenio misljenje i jos sumanutije uplacivao na Inter “da se vadim”, a sta se na kraju desilo je istorija. Pred pocetak nove sezone, veliki bet365 nudi kvotu od 2,65 na titulu Intera, dok je scudetto Juventusa kvotiran sa 3,15. Za one kolege koje nemaju strpljenja i discipline, danas bi predlozio kladjenje sa ulozenih obicnih dva miliona eura, gde je cista i sigurna zarada nikad lakse zaradjenih milion eura. Ako imate na raspolaganju obicnih dva miliona eura, potrebno je da uplatite na Inter samo 1.132.075 eura u kladionici bet365 po kvoti od 2,65 (dobitak 3.000.000 eura) i 923.076 eura na Juventus kod kladionice William Hill po kvoti od 3,25. (dobitak 3000.000 eura). Spavanje poput bebe, nakon uplate se podrazumeva, jer kao sto svi znamo, svaka osvojena titula se veoma tesko potvrdjuje i u sledecoj sezoni, osim ako se ne zovete Bayern. Ponovljena titula Milana se kvotira sa 4,00 – 4,50 dok unibet i William Hill scudetto Milana kvotira sa po 5,00

Sta da radimo sa Juventusom danas, a i uopste u novoj sezoni ? Nista, za sada nam jedino preostaje da ih cekamo i vidimo na sta ce da lice. Problem Juventusa je samo jedan, a to sam, na zalost, shvatio tek tokom prosle sezone, kada je kladjenje na konacnog pobednika Serie A vec otislo u qurac. Najveci problem Juventusa se zove Giuseppe Marotta, sadasnji sportski direktor intera, a nekadasnji Juventusa, pa da napisem nekoliko recenica o tom geniju.

Marotta je bio mozak i srce Juventusa toliko godina, a najmanje je vazno to sto je jedan od najboljih na svetu u svom poslu. Njegov sistem rada je bio toliko jednostavan, da niko nije bio u stanju da ga prati. Pod Marottom, Juventus bi svakog prelaznog roka, radio isto ono sto i veliki Bayern. Iz domaceg prvenstva bi uvek doveli najboljeg igraca, ili onog koji najvise obecava (Dybala, Palermo), od glavnog konkurenta za titulu bi uvek oteli najboljeg igraca (Higuain, Napoli), a iz Evrope bi doveli dobrog, ali propalog ili starog igraca, i tako mu oziveli karijeru (Carlos Tevez, Dani Alves ...) Osim toga, kao i svaki genije i altruista, Marotta je uporedo sa stvaranjem velikog Juventusa, oko sebe stvarao citav tim saradnika, koji bi uz svakodnevno ucenje, trebalo da nastave njegov put, kada on ode. Najbolji od svih saradnika je ubedljivo bio Fabio Paratici, sa kojim je veliki Juventus imao dugorocne planove. Rezultati ovakvog sistema rada su bile devet uzastopnih titula, dok su se konkurenti za titulu samo (bezuspesno) menjali (Roma, Napoli, Inter …). A onda je za samo jedno leto sve otislo u qurac. Fabio Paratici koji je bio tek desna ruka Marotte je najavio mogucnost da bi mogao da dovede Ronalda u Juventus, zahvaljujuci svojim kontaktima, dok je Marotta bio izricito protiv jer to nije u duhu filosofije Juventusa, bas kao sto ni Bayern nikada ne kupuje Top svetske zvezde, a svi znamo sta je i ko je Bayern. Vlasnici Juventusa su se upecali kao pastrmke na Ronalda, Marotta je otisao iz kluba zbog neslaganja, a Paratici je zahvaljujuci dovodjenju Ronalda postao glavni sportski direktor u klubu. Nije proslo mnogo, a Bog, sudbina ili okolnosti su uticali da opet dodje do neslaganja u viziji kluba. Paratici je doveo Sarrija, klub je osvojio svoj poslednji scudetto, ideja je bila da se polakio sprema smena generacije, dovodjenjem Chiese, De Ligta, Kulusevskog … koji bi uz Dybalu i jednog dana Vlahovica trebalo da osvaja scudetto narednih deset godina. Celnici kluba nisu bili zadovoljni igrom tima pod Sarrijem, procenili su da bi pod Pirlom bilo bolje, a sta se posle desilo je istorija. Marotta je otisao razocaran u Inter i odmah doveo Contea za trenera i osvojio titulu, Paratici je otisao u Tottenham i opet doveo Contea, a sta je bilo sa Juventusom mozete videti gledajuci proslu sezonu. Posle dugo godina, veliki Juve je ostao bez i jedne titule, i Cup i SuperCup je izgubio od Intera (gde jos uvek Marotta pravi cuda), u prvenstvu su zavrsili na cetvrtom mestu sa -16 bodova zaostatka nad sampionom, u prvom kolu eliminacija u ligi Prvaka su ispali od Villareala, a danas je kvota na njihovu titulu u novoj sezoni cak 3,25 Eto, to su rezultati pogresne procene ili ludila da dozvolite da najkreativniji covek u klubu bude nadglasan.

Sve ovo, sam mogao i napisati u samo jednoj recenici, a sto zna svaki preduzetnik ili vlasnik obicne kafane. Uvek je bolje i isplativije dobro platiti glavnog konobara, nego mu dozvoliti da postane sef sale. Ovi sada sto su u upravi Juventusa su u odnosu na Marottu i Paraticia, kao kada bih ja otisao sa ovog smesnog Foruma, a umesto mene bi analize nastavili da pisu administratori. Da napomenem, da su u vlasnickoj strukturi, zajedno sa Juventusom i jedan Ferrari, Jeep, Fiat, Chrysler, banke, investicioni fondovi … i da u Juventusu nikada novac nije bio prtoblem. Juventus prvi u Italiji ima svoj stadion, jedan od najmodernijih u Evropi, prvi u Italiji su osnovali zenski fudbalski klub, koji je jedini prvak Italije u istoriji, i koji je trenutno bolji od muskog. Prava steta za klub je sto imaju sve, a tako lako su se odrekli najkreativnijih ljudi koje su imali u svojim redovima. Nadajmo se da neko od vlasnika ili administratora naseg Foruma cita ovakve postove i da nece ponoviti greske Juventusa i preterano ljutiti i nervirati najkreativnijeg clana naseg Foruma.

Sadasnji celnici, umesto da su dobro platili najboljeg konobara, sada pokusavaju da rade ono sto je on radio godinama. Pokusavaju da ozive propalu karijeru francuskog govnarskog crnca Pogbe, pokusace da produze karijeru i De Marie, a poput Marotte nekada, doveli su u klub najboljeg odbranbenog igraca iz prosle sezone Bremera iz Torina. Iz kluba su prodali (oterali) De Ligta, Dybalu, Chiellinia, Bernardeschog, Ramseya, Demirala, a tek treba da oteraju Arthura, dok se ne zna da li ce otici i Morata.

Ovo su sve cinjenice, a za kraj da napisem i sta ja mislim o Juventusu, sto je za kolege sa Foruma, zapravo i najvaznije. Kao prvo, jos juce bih uhapsio onoga iz Juventusa ko je prodao De Ligta i ko je doveo Pogbu. Pokusaj da ozivite propalu karijeru francuskog govnarskog crnca je kao da uplatite na Zvereva da ce osvojiti sve Grand Slam turnire do kraja karijere. Sto se rostera tice, mislim isto ono sto i veliki bet365, da oni potpuno zasluzuju kvotu od 3,15 za sovajanje scudetta, da su potpuna nepoznanica, da prelazni rok jos nije zavrsen, i da niko nije u stanju trenutno da kaze sta su njihovi dometi, dok se, na primer, za Inter slobodno meze reci da su najveci konkuretni za titulu. Mislim i da je Juventus klasican primer kluba gde svaki prosecan kockar treba da saceka prvih nekoliko kola da bi se stvorila kakva-takva predstava o tome nasta ce oni liciti. Sto se kockanja za danasnji mec tice, jedinicu ce svakako odigrati, ili je vec oho-hooo odigrala cela Evropa. Danas je Ferragosto, najveci praznik u Italiji, neradni je dan, i gotovo je sigurno da ce stadion biti rasprodat. Prvo je kolo, publika ce, bez sumnje, zeleti da vidi novi Juventus, a ja se samo nadam da se ovi iz Juventusa secaju samog pocetka prosle sezone, kada su vec nakon nekoliko kola izgubili scudetto, i to pre svega igrama kod kuce. Nadam se i da se secaju, da su u prvom mesecu ove godine, dakle pred pocetak drugog dela prosle sezone, imali cak jedanaest bodova manje od provincijske ekipe Atalante koja je u tom trenutku bila cetvrta. Na kraju, za jedinicu na danasnjem mecu, svakako vuce i vise nego duplo kvalitetniji roster Juventusa.

Za X, nereseni ishod na mecu, vuce nekoliko stvari. Pre svega, kvota na Juventus stalno raste, sa pocetnih 1,40-1,45 sto je stojalo nekoliko sedmica, kvota je skocila na 1,50, a negde i na 1,55. Kao drugo, u prvom kolu, na osam utakmica nije bilo neresenog ishoda, a kao trece, svi favoriti su vec pobedili (Milan, Inter, Roma, Lazio, Atalanta, Fiorentina), pa ako danas pobede i Juventus i Napoli, trebalo bi da dobro zapamtite danasnji dan, jer se to nikada vise nece desiti.

Da kazem nesto i o Sassuolu. Oni su teska provincija, bili i uvek ce to ostati. Ali, ako nesto od njih treba da se nauci, jeste kako bi trebalo da izgleda bilo koji balkanski klub. Imaju svoj stadion, provincijski su klub, ali postoje ne da se takmice, vec da vlasnici kluba zaradjuju na klubu. Sve sto su od svog postojanja stvorili od igraca su prodali, i to skupo prodali (Zaza 20 miliona, Demiral 20 miliona, Defrel 20 miliona, Boga 22 miliona, Politano 27 miliona, Sensi 28 miliona) a i ove sezone su prodali svog najboljeg igraca Scamaccu i to West Hamu za cak 37 miliona. Naravno, boli ih qurac sto niko od njih nikada nije postao igrac, a boleo bi qurac i vas, kolege sa Foruma, da na ovakve otpade od igraca zaradite laganih 174 miliona eura. Sassuolo je prijateljski klub Juventusa, uvek su imali dobru saradnju, a pola od ovih otpada od igraca je kupio svojevremeno bas Juventus. Ono sto je sigurno, jeste da ce provincijalci doci u Torino da se brane, i iz kontri pokusaju da sjebu veliki Juventus. Za nas kockare, najbolji scenario bi bio da do pocetka meca sumanuto uplacujemo na Juventus, pa da se molimo Bogu da domaci povedu i kvota na X skoci na 7,00 ili 8,00 pa da u live kladjenu opalimo po X-u, i tako sebi promenimo zivot ako dedje nereseni ishod na mecu.

Za kraj, moram nesto i pohvalno da kazem o Juventusu. Osnovna garnitura dresova (Adidas) u kojima ce igrati na utakmicama kod kuce, belo-crna kombinacija je pravo remek-delo koje moze da dizajnira samo nemacka visa rasa, i to remek-delo obavezno morate da pogledate.

[Goksim]

Kako je propala Serie A

 

Goal.com

Foto: Profimedia

 

TALIJANSKA Serie A nekoć je bila najbogatija i najdominantnija liga u svjetskom nogometu, mnogi su ju zvali nogometnim NBA-jem, ali sada je definitivno počela zaostajati. Kada se prvi put počelo raspravljati o prelasku Angela Di Marije u Juventus u lipnju, Gigi Buffon je tvrdio da dolazak Argentinca neće biti samo veliki poticaj za Bianconere već i za talijanski nogomet. "Za Serie A dovođenje Di Marije je poput dovođenja Maradone", rekla je vratarska ikona za Gazzettu dello Sport, piše Goal.com.

Ovo je zamišljeno kao veliki kompliment izvrsnosti igrača kojem se Buffon dugo divio. U stvarnosti, međutim, bila je to šokantna ilustracija koliko je Serie A nazadovala od zlatnog doba Maradone, Marca van Bastena i Lothara Matthäusa. Talijanska momčad nije osvojila Ligu prvaka od 2010. godine, a talijanska reprezentacija nije se uspjela plasirati na drugo uzastopno Svjetsko prvenstvo, zbog čega trijumf na Euru 2020. izgleda kao slavna anomalija.

Kao što je predsjednik AC Milana Paolo Scaroni rekao za Il Foglio: "U posljednjih 20 godina gotovo svi su nas prestigli. Serie A je postala Serie B Europe." Čak i najvećim ljubiteljima talijanske lige bilo bi teško usprotiviti se ovoj tvrdnji. Toliko su frustrirani postali bezobzirnim načinom na koji se vodi talijanski nogomet. 

Milan je unatoč tituli imao problema s transferima ovog ljeta

Nakon ere financijskih previranja uzrokovanih donedavnim kineskim vlasnicima kluba, Milan je prošle sezone osvojio svoj prvi Scudetto u 11 godina. To je rezultat razboritog pristupa koji je klubu nametnuo Elliott Management, ali talijanski prvak ipak je imao problema s realizacijom svojih ciljeva u prijelaznom roku ovog ljeta.

Činilo se da će iz Lillea doći Sven Botman, ali se umjesto toga preselio u Newcastle, dok je Renato Sanches završio u Paris Saint-Germainu. Ovo jasno naglašava dvostruku prijetnju standardu Serie A koju trenutačno predstavljaju Premier liga i superklubovi koje podupire država.

Čak i kada je Milan sa zakašnjenjem uspio pojačati svoju momčad kupovinom Charlesa De Ketelaerea iz Club Bruggea, bivši nizozemski reprezentativac Jan Mulder ponudio je sumornu recenziju prelaska ovog 21-godišnjaka na San Siro.
"Ništa o ovom transferu nije mi jasno. Trebao je otići u Premier ligu jer je to najbolja liga na svijetu. Milan i Serie A - tamo slavne osobe u posljednje vrijeme odlaze u svoj sumrak", rekao je Mulder.

Serie A nedvojbeno ima veliki problem s imidžem, zbog čega Premier liga zarađuje otprilike 10 puta više od prodaje međunarodnih TV prava. Prošlosezonska utrka za naslov bila je vrlo zanimljiva, jedna od najkompetitivnijih i najuzbudljivijih u Europi, a ipak ostaje percepcija da je talijanski nogomet uvelike inferioran proizvod u odnosu na ono što se nudi u Engleskoj.

No, Serie A za to može kriviti samo sebe. Ne samo da ne uspijeva plasirati svoj proizvod u  svijetu nego je dugo bila aktivna sudionica svog polaganog i tužnog propadanja. Predsjednik La Lige Javier Tebas pitao je prošle godine: "Kako je moguće da talijanski nogomet zarađuje manje od španjolskog kada ima više stanovništva s većim prihodom po glavi stanovnika?"

Serie A je bila lošeg zdravlja i prije covida

Odgovor je vrlo loše upravljanje na svakoj razini tijekom duljeg razdoblja. Brojni glavni faktori talijanskog nogometa, uključujući predsjednika Juventusa Andreu Agnellija, okrivili su pandemijsku krizu za probleme. No, pandemija nije stvorila krhki ekonomski okvir nogometa, nego ga je samo urušila.

"Serie A je patila i još pati više od ostalih vodećih europskih liga jer je i prije covida bila lošeg zdravlja. Postojala je dugotrajna kriza u odnosu na međunarodnu konkurenciju, uzrokovana pogreškama menadžmenta i nedostatkom jasne, dugoročne strategije", rekao je Marco Iaria iz Gazzette dello Sport za Goal.com i nastavio:

"U ovoj eri TV prava sav novac koji je otišao u blagajnu talijanskih klubova bio je pojeden sportskim troškovima, plaćama i transferima, bez neophodnih ulaganja u infrastrukturu, promociju, marketing i know-how potreban da klubovi Serie A ostanu vezani za vagon prve klase vlaka."

Dolazak novih bogataša, koji su svoj novac usmjerili drugdje, te pad starog talijanskog mecene, što je rezultiralo povijesnom prodajom Intera i Milana od Massima Morattija i Silvija Berlusconija, uzrokovali su ostalo.

"Na primjer, u sezoni 2018./2019., posljednjoj potpunoj sezoni prije pandemije, Serie A izgubila je gotovo 300 milijuna eura, unatoč 700 milijuna eura kapitalnih prihoda, te imala akumuliranih 2.5 milijardi eura neto duga. Dakle, to je bila zabrinjavajuća scena prije pandemije", objasnio je Marco Iaria.

Istog ljeta otišli Lukaku, Donnarumma, Ronaldo i najbolji braniči

Kasniji problemi u ligi bili su, stoga, neizbježni. Milan je, srećom, prihvatio štedljiviji financijski plan prije nego što je covid-19 prvo zaustavio natjecanje, a zatim doveo do toga da se utakmice igraju iza zatvorenih vrata.

No, Juventus je zahtijevao povijesnu injekciju kapitala od matične kompanije EXOR kako bi nastavio potpisivati ugovore s igračima poput Dušana Vlahovića, dok je Inter morao prodati vrhunske igrače i drastično smanjiti plaće samo kako bi ostao na površini.

Doista, ljeto 2021. bilo je brutalno, ne samo za Nerazzurre već i za Serie A općenito. U jednom prijelaznom roku liga je izgubila novoproglašenog MVP-ja (Romelu Lukaku u Chelsea), najboljeg vratara (Gigi Donnarumma u PSG), središnjeg braniča (Cristian Romero u Tottenham), desnog beka (Achraf Hakimi u PSG) i najistaknutijeg igrača (Cristiano Ronaldo u Manchester United).

Ovo ljeto je bilo još gore. Lukaku se, doduše, vratio, zajedno s Paulom Pogbom, koji se ponovno pridružio Juventusu, ali Kalidou Koulibaly i Matthijs de Ligt otišli su u Chelsea i Bayern München. Koulibaly je bio legenda u Napulju, dok je De Ligt trebao biti vođa velike zadnje linije Bianconera. Umjesto toga, otišao je iz kluba, ispaljujući kritike prema stilu igre i intenzitetu treninga u Torinu.

Serie A više ne može zadržati ni igrače srednje razine

No, ne radi se samo o slavnim nogometašima. Ono što je ovo ljeto učinilo posebno bolnim je spoznaja da Serie A više ne može zadržati svoje talente srednje razine i uzbudljive nadolazeće igrače, a kamoli svoje etablirane zvijezde.

Gianlucu Scamaccu, na primjer, dugo se povezivalo s Interom i Juventusom. U prošlim godinama transfer u bilo koji od ova dva kluba bio bi očit i neizbježan napredak za mladog talijanskog reprezentativca.

Umjesto toga, Scamacca je potpisao za West Ham United, sedmu momčad u Engleskoj, a sljedeće će mu se sezone u Premier ligi pridružiti Udineseov talijanski reprezentativac do 21 godine Destiny Udogie, koji odlazi u Tottenham.

 

Za ligu je loše i to što su osvajači Eura 2020. Lorenzo Insigne i Federico Bernardeschi otišli u MLS, što Inter nije mogao uvjeriti Ivana Perišića da zanemari Tottenhamovu ponudu, što je Lucas Torreira zamijenio Fiorentinu za Galatasaray, a Arthur Teate i Aaron Hickey se pridružili Rennesu i Brentfordu nakon odličnih sezona u Bologni.

Opet, sve je pitanje novca i načina na koji je Serie A protratila svoju nekadašnju dominantnu poziciju.

"Što se promijenilo u odnosu na prije 20 godina, kada je Italija imala tri momčadi u prvih pet Deloitteove Football Money League?" upitao je bivši dopredsjednik AC Milana i sadašnji izvršni direktor Monze Adriano Galliani u nedavnom intervjuu za Calcio e Finanza, pa odgovorio:

"Nismo gradili stadione. Imamo najružnije stadione u Europi i to utječe na prihode i TV prava, jer ružan i prazan stadion se ne prodaje na televiziji. A stadione nismo gradili jer je birokracija sve kočila, jer su vlasti predugo tražile izgradnju atletske staze i jer uvijek ima tisuću prepreka, kao na San Siru, na primjer."

Umjesto La Scale - šupa

Doista, novi zakon uveden 2013. trebao je olakšati obnovu ili izgradnju stadiona. No, gotovo desetljeće kasnije Serie A ostaje zaglavljena u birokraciji, što je rezultiralo odgodom planova za nove stadione za cijelu vječnost.

"I dok mi čekamo, svijet ide naprijed. Od 2013. samo u Londonu izgrađena su tri nova stadiona", rekao je Scaroni za Calcio e Finanza.

Konačni rezultat je da su ambiciozni vlasnici razočarani, osjećaju se kao da lupaju glavom o zid, pitajući se ima li uopće smisla potpisivati ugovore s igračima svjetske klase ako im ne mogu pružiti prikladno veliku pozornicu.

"Možemo dovesti najbolje operne pjevače na svijetu, ali velika je razlika hoćemo li ih onda poslati da pjevaju u šupi umjesto u La Scali", rekao je Scaroni.

Talijanski nogomet se, dakle, nosi s brojnim samoozljedama i pitanje je kako se uopće može oporaviti. Galliani je među onima koji vjeruju da je europska Superliga odgovor, iako bez engleskih klubova, koji ubiru plodove stvaranja vlastite Superlige 1992. godine. "Trebalo bi doći do Brexita i u nogometu", kontroverzno je predložio.

Unatoč ponižavajućem kolapsu ESL-a nakon reakcije navijača u Engleskoj Agnelli nije odustao od ostvarenja sna koji dijeli s predsjednikom Real Madrida Florentinom Perezom. Još uvijek vode sudske bitke kako bi se ovo ostvarilo.

Nekim ljubiteljima nogometa ideja je sada prihvatljivija zbog spremnosti organizatora da napuste izvorni koncept "zatvorene" lige. Neki navijači također su počeli naglašavati priče o financijskoj moći Premier lige i sarkastično dodavati: "Ali Superliga je bila problem..." Ipak, to sigurno nije rješenje, barem ne za talijanski nogomet u cjelini. 

Superliga ne bi bila čarobni štapić

Bogatstvo Premier lige nedvojbeno je veliki razlog za zabrinutost, s obzirom na učinak koji ima na tržište transfera i konkurentsku ravnotežu u kontinentalnom natjecanju. No, kako je Gianluigi Longari sa Sportitalia TV-a rekao za Goal, ESL nije čarobni štapić koji može riješiti sve talijanske probleme.

"Čini se da smo u lošijoj poziciji bez Superlige, u kojoj bi bilo barem 12 klubova na više-manje istim financijskim temeljima s istim izgledima za uspjeh. Sada ih vjerojatno imamo samo tri ili četiri u cijeloj Europi, pa je jasno da su potrebne drastične promjene sustava", priznao je Longari i nastavio:

"Momčad koja postane prvak Italije zarađuje manje-više istu količinu novca od TV prava kao i momčad koja se tek promovirala u Premier ligu iz Championshipa. Dakle, situacija u Italiji je teška i puno gora nego u drugim zemljama jer novac od televizijskih ugovora nije dovoljan. Ali ne postoji čarobni štapić koji može učiniti da sva ta ekonomska pitanja nestanu. Jedina mogućnost za klubove je da izbjegnu pretjerano naprezanje pokušavajući učiniti nešto što si ne mogu priuštiti."

I to je teška istina. Talijanski klubovi trebaju biti manje poput Manchester Uniteda i Barcelone u smislu rasipanja milijuna u prijelaznom roku, a više poput Atalante, a odnedavno i Milana, koji  pokušavaju živjeti unutar svojih mogućnosti.

Superliga ne bi predstavljala ništa više od brzog rješenja za talijansku elitu; uništila bi ostatak Serie A, pretvorivši je u istinsku Serie B, stvarajući od manjih provincijskih klubova tek nešto više od zatvorenika "trickle-down" ekonomije koju je ne tako davno zagovarao Donald Trump.

Sve veće razlike unutar Italije

Ako postoji bilo kakva šansa za reformu, prvo treba prihvatiti neke kratkoročne udarce za dugoročnu korist. Cjelokupnu strukturu lige treba srušiti i ponovno izgraditi, baš kao i mnoge raspadajuće stadione Serie A.

"Resursi u nogometu postaju sve više i više koncentrirani na vrhu piramide. Prije je bilo kretanja novca između Serie A, Serie B i Serie C. Međutim, onda se pojavio veliki jaz između Serie B i Serie A", rekao je trener Luca Gotti za Goal i nastavio:

"Televizijski ugovori na kraju su donijeli više novca u ruke manjeg broja klubova, tako da je sada, čak i unutar Serie A, elita gotovo potpuno odvojena od ostatka. Dakle, ovo je dugogodišnji trend u nogometu. Superliga je bila samo zadnji korak u tom smjeru. Mislim da se vodstvo lige i svi predsjednici klubova trebaju dogovoriti o dugoročnom planu.

Potrebna je vizija za budućnost, koja pokriva sljedećih pet do osam godina, što bi nam omogućilo da premostimo ekonomski jaz prema najbogatijim klubovima. Premier liga je dosegla ekonomsku razinu s kojom se Serie A trenutačno ne može nositi. Nedostaje nam određeni standard izvrsnosti i to je često rezultat naše kratkovidnosti. Ne vidimo dalje od nosa", objasnio je Gotti.

Takav štetan nedostatak vizije više se ne bi trebao tolerirati. Ali problem koji i dalje ostaje je nedostatak jedinstva među sudionicima igre. Još uvijek ima previše sukobljenih interesa.

Talijanski nogomet i dalje je pogođen parohijalizmom i sitnim svađama, što objašnjava zašto Serie A nije uspjela maksimalno iskoristiti trogodišnji boravak Cristiana Ronalda u Juventusu, što je rezultiralo padom vrijednosti njegovih međunarodnih televizijskih ugovora umjesto porastom.

"Ne želim biti pesimist, ali ne vidim rješenja na horizontu", rekao je Longari. Doista, Di Maria nije Maradona. A čak i da jest, ipak je potrebno puno više od jednog generacijskog talenta da spasi talijanski nogomet od njega samog.

Izvor: Index.hr

[IzudinB]

Kvota na Napoli na početku sezone bila 13.00!

(Koeficijenti 8.3. u 16:17 CET)
Koeficijenti su podložni promjenama