Moram napisati ovo, jače je od mene. Nevjerovatno kako sam razočaran, zbog svega, zbog 'fudbala', zbog Hrvatske.. Reprezentacija koja je dominirala u grupnoj fazi, bila strah i trepet za ostale, molili Boga svi da ne dobiju Hrvatsku, i na kraju ovo. Kakav hladan tuš, i za mene. Neopisivo se loše osjećam kada su na HRT-u počeli već pričati o kvalifikacijama za SP 2018. Elergičan sam kada minut nakon ispadanja sa nekog takmičenja počinje se pričati o kvalifikacijama za naredno takmičenje koje se igra za dvije godine. Portugal raspad, ne znam da li postoji jadnija reprezentacija, uopšte nisu zaslužili ni prolaz iz grupne faze, remiziraju sa Islandom (koji je prije par godina mogao samo sanjati o Europskom prvenstvu), Mađarskom i Austrijom, dobiju ubjedljivo najlakšu grupu i ne upišu nijednu pobjedu, kakav raspad, nevjerovatno.
Ruku na srce, ni Hrvatska nije blistala u ovoj utakmici, ne iskoristiš svoje prilike i kazna. Ali, daleko od toga da je ovo Hrvatska zaslužila. Na kraju kada sam vidio kako se Ronaldo raduje, a Luka Modrić i Srna u suzama došlo je i meni da plačem. Možda bih ovo lakše podnio da je sada dan, a ne 0:30 ujutru. Nikada se nisam osjećao ovako loše nakon poraza neke reprezentacije, izuzev možda Srbija Austrlija 2010... Hrvatska reprezentacija je na ovom prvenstvu zaradila velike simpatije od mene, zbog odnosa prema dresu, zbog igre... Nakon ovog poraza uđem na Facebook i tamo vidim naslov net.hr portala koji kaže "Heroj Danijel Subašić obrisao gorske suze, a onda je izjavio nešto genijalno.", "Neviđeno: Pogledajte Ronaldovo lice nakon što je Hrvatska pala", e u sebi se mislim jebem majku i vama i njemu. Kad sam već ovo iskucao, da kažem i ovo. Ovakvo prvenstvo nisam mogao ni zamisliti, ni u ludilu. Inače više volim reprezentativni fudbal od klubova, jedva dočekam ovo prvenstvo, nadao se kao biće ovo dobro, iako sam odmah razmišljao čim su ga proširili na 24 reprezentacije. Zamisli, na Europskom prvenstvu SJEVERNA IRSKA, ISLAND, WALES, ALBANIJA. Danas gledam utakmicu Wales - Sjeverna Irska. Prije nekoliko godina nisam mogao ni zamisliti da ću ove dvije reprezentacije gledati na Euru, a kamoli u četvrtfinalu istog. Nakon ovog ispadanja Hrvatske uopšte me ni ne trese neka euforija iako se bliži završnica. Prije sam više volio EURO, nego Svjetsko prvenstvo jer se znalo ko može igrati na Euru - 16 najboljih reprezentacija u Europi i to je to. Ali, ovaj svijet ide u ku***, sve se svodi na novac (čitaj proširit ćemo Europsko prvenstvo kako bi bilo što više navijača, ostavili što više novca, zaradili što više od TV prava, od prodaje ulaznica i svega što uz to ide)... Ne znam uopšte i zašto sam se radovao ovom Europskom prvenstvu, što se mene tiče neka ga prekinu odmah sada, daleko je ovo od EUROPSKOG PRVENSTVA U FUDBALU. Hvala.