Henry i Trezeguet plakali nakon Svjetskog prvenstva 2006. godine

Jedno od najzanimljivijih Svjetskih prvenstava ikada svakako je ono u Njemačkoj 2006. godine. Od grupnih utakmica pa sve do finala prvenstvo je preovladavalo sjajnim golovima, potezima, odličnim utakmicama. Mnogi smatraju da je to možda čak i najkvalitetnije Svjetsko prvenstvo ikada.

Finalna utakmica između Italije i Njemačke je priča za sebe. 69.000 duša je došlo na Olimpijski stadion u Berlinu da gledaju finalnu utakmicu najvećeg fudbalskog takmičenja na svijetu. Francuzi su poveli već u sedmoj minuti golom Zinedinea Zidanea iz penala, a Materazzi izjednačuje 12 minuta poslije nakon kornera Andrea Pirla. Nakon isteka regularnog vremena rezultat je glasio 1-1. U produžecima smo vidjeli možda i najlegendarniji trenutak u svijetu fudbala ikada.

Zinedine Zidane je glavom u prsa udario defanzivca Italije Materrazija, a ovaj pao kao pokošen. Glavni sudac, Horacio Elizondo to nije vidio, ali mu je četvrti sudac to javio radio vezom, te ovaj nije imao izbora osim da Zidaneu pokaže crveni karton. Taj trenutak je simbol za kraj bogate karijere ovog francuskog igrača.

U izvođenju jedanaesteraca, igrač francuske David Trezeguet pogodio je prečku i tako donio Italijanima naslov prvaka koji su pogodili sve jedanaesterce.

Nakon ove utakmice, u Parizu je bio organizovan doček za francuske igrače, a Thierry Henry nedavno se prisjetio dirljive situacije sa tog dočeka.

“Jedan od tragičara te noći je bio David Trezeguet, koji je jedini promašio jedanaesterac u finalu. Bio je tužan, nije htio čak ni prisustvovati tom skupu jer je osjećao da ga navijači doživljavaju kao izdajicu, tragičara.”

[su_bet365_novo__koeficijenti]

“No, u jednom trenutku prisutni su glasno počeli zvati ga: “Trezegueeeet, Trezegueeeet, Trezeguet”, nakon čega im se David sa suzama u očima obratio: ‘Ovih dana se osjećam kao izdajnik, znam da sam vas razočarao, ali kao što znate, uvijek sam davao cijeloga sebe za reprezentativni dres. Ove ovacije koje sam dobio danas od vas najbolje pokazuju da se u životu ne računaju samo podignuti trofeji i drago mi je što ste mi oprostili. Hvala, Francuska!’ Nakon novog skandiranja okrenuo se meni, i čak ni ja nisam mogao zaustaviti suze u tom trenutku.”

“Bio je velik igrač, i od svih navijača Francuske je upamćen po golu koji nam je donio Euro 2000. godine, a ne po tom promašenom penalu.”

[excerptlist num=5 ]