Povijest sportskog klađenja: Sve je počelo na Otoku, farmer iz Birminghama ostvaruje svoje snove

Sportsko klađenje i klađenje generalno danas je veoma širok pojam koji je veoma teško objasniti. U ovom tekstu to uopšte neće biti tema, niti ćemo se truditi objasniti što je u stvari sportsko klađenje i kako ono funkcionira. U ovom tekstu govorit ćemo o dalekoj istoriji sportskog klađenje, preciznije samim začecima sportskog klađenja. Vjerujemo da vam je ovo pitanje dosta puta prolazilo glavom – tko je smislio skoro savršen način za zaradu novca?

Precizan period u kojem se pojavljuje sportsko klađenje je generalno teško odrediti, no vjeruje se da se prvi put ideja o sportskom klađenju pojavila gdje drugo nego u Ujedinjenom Kraljevstvu koje je ujedno i kolijevka nogometa između ostalog. No, daleko od toga da je nogomet bio prvi sport na koji su se ljudi kladili u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Ideja o sportskom klađenju javila se nešto prije 19. stoljeća kada su Englezi krenuli sa masovnim organiziranjem konjičkih trka. Doduše, konjičke trke su se organizirali i ranije, u 12. vijeku je Ričard Lavljeg Srca organizirao trke sa nagradnim fondovima, a Henry VIII je ustanovio prva pravila konjičkih trka u u 16. vijeku. Međutim, trebalo je dugo vremena da konjičke trke postanu konstantne na teritoriji Ujedinjenog Kraljevstva. Tek oko 1800. godine ustanovljena je prva ozbiljnija organizacija koničkih trka, i upravo to vezujemo za početke sportskog klađenja.

Međutim, na početku nije bilo sve tako idealno. Niti za onoga tko se kladiti, niti za onoga tko omogućava opklade.  Prve neovisne ‘kladionice’ vezuju se za ime Harry Ogden u ranim 1800. godinama. Ubrzo se javljaju i prvi problemi, ponajviše zbog nedostatka konkretnih pravila. Nije bilo posebnog zakona koji vam garantira da ćete biti isplaćeni ukoliko vaš konj pobijedi na utrci. Većina oklada se zapisivala na običnim papirićima gdje bi se osoba koja je priređivač oklade potpisala.

Dolaskom Kraljice Viktorije na vlast 1837. godine, država je počela drugačije gledati na kockanje koje su opisivali kao grešna i bezbočna djela koja bi vam mogla otrovati dušu.

Dolazimo do pojma ‘tečaj’ ili ‘koeficijent’. Sigurno ste se dosta puta zapitali na koji način tečaj funkcionira, te kako se on određivao u davna vremena. Najjednostavnije, u početku svaki ‘bookmaker’ je isplatu računao prema sopstvenim pravilima, a osnovni principi kojima se vodio su bili procjena željenog procenta vraćanja igračima i procjena šansi. Tokom klađenja morao je da upotrebi matematičke proračune nakon svih oklada, i osmisli takve ‘kvote’ koje će ići na ruku njemu, ali i onima čiji konj pobijedi na utrci. Naravno, netko će na kraju završiti u minusu. Bez sumnje, rizik je bio nezaobilazan, pogotov okada bi se ‘bookmaker’ više oslonio na spostveni osjećaj. Oklada nije bilo puno, tako da ni dobici nisu bili veliki.

Nešto kasnije, fenomen sportskog klađenja (konkretno na konje) se proširuje i na Francusku, zemljus sa daleko manjom povijesti koničkog sporta. Prvi hipodrom Plaine des Sablons su dobili tek 1776. godine, za vrijeme vladavine Luja 16, a tek kasnije dolazi i sportsko klađenje. Joseph Oller je prvi osmislio konkretna pravila sportskog klađenja, tako da se broj prevara smanjio. On je 1865, godine osmislio sistem koji je donekle garantirao sigurnu zaradu i priređivaču oklade i onima koji bi eventualno pogodili koji konj će osvojiti utrku. Zaključio je da takav sistem zahtjeva dosta računanja, tako da je morao osmisliti poseban mehanički uređaj za takvo što.

Svoj patent je registrovao krajem 1800. godina i dao mu ime Poule Oller. U početku klađenje se zasnivalo na sljedećem principu: Osoba koja ulaže novac odabere konja za kojeg misli da će pobijediti i na njega polaže određeni iznos. Kako nisu postojali fiksni tečajevi, dobitak se računao tek nakon svih uplata.

Dobit koju je imao bookmaker, odnosno priređivač klađenja je bila 5% od svih uplata, a ona je naravno mogla biti i veća zbog prirode sportskog klađenja. Ukoliko bi pobijedio konj koji je važio za totalnog autsajdera, dobit bookmakera bi mogla biti i daleko veća. Klađenje je uskoro postalo legalno u cijeloj Francuskoj, a četrdesetrak godina kasnije legalizacija se dešava i u Ujedinjenom Kraljevstu.

Britanski parlament pod palicom Winstona Churchilla donio je zakon kojim se legalizira sportsko klađenje uz poseban zakon koji eventualnim dobitnicima osigurava dobitak, te su prevare sve rijeđa pojava. Nakon legaliziranja uslijedila je ekspanzija ovog ‘biznisa’, prvo u Ujedinjenom Kraljevstvu gdje se uskoro pojavljuje jedan biznismen sa imenom William Hill. Britanac iz Birminghama ispisao je povijest sportskog klađenja, osnivač je jedne od najvećih sportskih kladionica u povijesti, a evo kako je sve krenulo.

William Hill je rođen u Birminghamu, a sa svojih 12 godina je napustio školu i počeo je da radi na farmi svog ujaka. Nešto kasnije, radeći u fabrici u Birminghamu, Hill je počeo da skuplja nelegalne oklade sa svojim motorom. U Birminghamu se i nije baš proslavio, izgubio je veći dio svog kapitala, ali u Londonu je ponovo uspio da stane na noge.

Mladić se seli u London koji mu pruža više mogućnosti. U Londonu je nastavio da organizira klađenja na konjičke trke, a išlo mu je sve bolje. Ni sam William Hill nije mogao da vjeruje kako se sve munjevito odvijalo. 1934. godine, par godina uoči početka Drugog svjetskog rata, Britanac osniva svoju prvu kladionicu pod nazivom “William Hill” u ulici Jermyn Street koji je zadržan i do dan danas.

S obzirom da je Ujedinjeno Kraljevstvo kolijevka i nogometa koji je već imao veliki broj igrača i aktivnih klubova u vrijeme kada je William Hill osnovao svoju prvu kladionicu, Britanac ne propušta priliku da u svoju ponudu ubaci i klađenje na nogomet. Prvi puta u Europi ste se mogli kladiti na nogomet, zahvaljujući William Hillu.

Prve oklade na nogomet su postavljene 1921. godine, a desetak godina kasnije sportsko klađenje se širi na Švedsku, a nakon završetka Drugog svjetskog rata i Nijemci su imali priliku kladiti se. Do sredine 20. vijeka William Hill broji brojku od čak 500.000 aktivnih igrača, a uplatna mjesta su se mogla naći i širom drugih dijelova UK. Zanimljivo, William Hill je nešto kasnije postao popularan i po klađenju na događaje iz života. Baš kao i što danas možete. Primjera radi, već tada ste se mogli kladiti u William Hillu da li će padati snijeg na Božić, a pamti se i emitovanje popularne američke TV serije “Dallas” gdje ste se mogli kladiti na događaje iz serije, prije nego što bi te epizode bile emotivane.

Preko Atlantika, u Sjedinjenim Američkim Državama situacija je bila nešto drugačija. Nakon klađenja na konjičke trke, borbe pijetlova i bokserskih mečeva, krajem 19. vijeka osniva se prva profesionalna bejzbol liga, a ubrzo se javila mogućnost i klađenja na bejzbol. Istok zemlje zahvatila je groznica klađenja. Međutim, ubrzo se javlja i prvi problem. Koeficijenti su bili tako postavljeni da bi “kuća” odnosno priređivač oklada uglavnom bio u plusu na veći broj uplaćenih listića, tako da i oni eventualni dobitnici nisu imali priliku osvojiti neku veću sumu novca.

1919. godine na bejzbol meču između White Soxa iz Chicaga i Cincinnatija, igrači White Soxa optuženi su da su namjerno izgubili meč jer su dobili novac od poznatog mafijaša Arnloda Rothsteina poznatog američkog reketaša jevrjeskog porijekla. Ovaj skandal brzo je odjeknuo širom SAD-a.

Porast interesovanja za klađenje raste tokom ‘zlatne groznice’ u SAD, tada su se već uveliko kladili na mečeve univerzitetske košarke i američkog nogometa. Popunjavanje tiketa bilo je svakodnevnica u vrijeme velike depresije a eventualni dobitak je ulijevao narodu nadu u bolje sutra i izlazak iz teške ekonomske krize. Kasnije, pedesetih godina 20. vijeka pojavljuju se i prenosi sportskih događaja na TV stanicama, tako da su kladioničari mogli gledati utakmicu na koju se glade, a klađenje je polako postalo svakodnevnica. Skoro pedesetak godina nakon pojavljivanja TV prenosa prvi put se pojavljuje i online klađenje.

1996. godine imali smo samo 15 web stranica za klađenje, a godinu nakon toga čak 200 njih što dovoljno govori kako se trend online klađenja rapidno širio. Prvi sajt koji je nudio sportsko klađenje je Intertops koji je osnovan 1996. godine. 2000. godine otvara se Betfair online kladionica koja je imala nešto drugačiju ideju od kladionica koje su tada već postojale. Naime, Betfair je već tada nudio mogućnost postavljanja međusobnih oklada među članova, po čemu su između ostalog i dan danas najpoznatiji. Live klađenje se prvi puta pojavljuje 2002. godine, ali mogli ste se kladiti uživo na samo mali broj mečeva.

Danas – sportsko klađenje je podignuto na viši nivo. Vjerojatno niko nikada nije mogao ni zamisliti kakvu će revoluciju doživjeti sportsko klađenje. Tehnološka dostignuća su uveliko utjecala na ovu branšu. Krenuli smo sa konjima krajem 18. stoljeća, a stigli smo do trenutka kada se možemo kladiti na sve i svašta. Live klađenje, koje nekada nije bilo ni zamislivo niti tehnički izvodljivo, danas je uveliko zastupljeno.

“Bookmakeri” su od sitnih biznismena koji na ulici prihvataju sitne oklade postali milijunaši zapošljavajući tisuće ljudi – matematičare, statističare, ekonomiste, programere i mnoge druge koji su ovaj biznis učinili gotovo savršenim. Bar se on danas tako čini. Uostalom, rijetko ko se usudi prognozirati kako će ovaj posao izgledati nekada u budućnosti. Vjerojatno još savršeniji sistem koji skoro pa i ne pravi ni najsitnije greške?